Dobar provod želim svima koji se odazovu ljubaznom pozivu što ga potpisuje predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku »mr. sci. Željko Sačić, v. r.« da dio današnjega prijepodneva provedu u prostorijama poslovnog učilišta Supera u Zagrebu, gdje će se »povodom politički motiviranog uhićenja po zapovjednoj odgovornosti ratnoga župana Sisačko-moslavačke županije g. Đure Brodarca i ratnog zamjenika načelnika Policijske uprave g. Vladimira Milankovića« održati konferencija za medije. 

Okupljene će – uz već spomenutog Sačića koji se svojim zaslugama za zataškavanje ratnog zločina u Gruborima kvalificirao za glavnoga govornika na braniteljskim skupovima – od 10 i pol nadalje zabavljati i prof. dr. Josip Jurčević, predstavljen kao dragovoljac Domovinskog rata i povjesničar, te Zvonko Bušić koji je najavljen kao »hrvatski domoljub«, pa tako o njemu znamo sve što treba znati: i što mu je struka, i što mu je zanat, i što mu je profesija.

Sudeći po najavi, taj će tercet izvesti koloplet žalopojki motiviranih nasukavanjem Brodarca, te u istom molskom štimungu navijestiti još »dvjestotinjak dogovorenih uhićenja hrvatskih ratnih zapovjednika i branitelja« koja se »provode kao posljedica sramotnog i povijesno revizionističkog procesa izjednačavanja žrtve i agresora u Domovinskom ratu«. 

Kako taj važni događaj ne bi protekao o očekivano dosadnom tonu, nadam se da će netko od novinara zapitati Željka Sačića tko mu je dostavio podatke o tih dvjestotinjak uhićenja koja slijede. Da nije možda ona privatna detektivska agencija čije je osnivanje najavio prije tri mjeseca i koja bi – kako je kazao – po uzoru na Centar Simon Wiesenthal trebala istraživati i progoniti (da, da, i progoniti!) ratne zločine? 

Ne očekujem, naravno, da netko pokvari zabavu spominjanjem barem jednog od onih 611 sisačkih Srba o čijoj je sudbini svatko u ovoj zemlji odavno mogao znati sve što ga je zanimalo, jer je o tim zločinima, počinjenim u zoni Brodarčeve i Milankovićeve plaćene i štićene neodgovornosti, podosta napisano u tzv. neprijateljskim novinama koje su štampane u hrvatskim tiskarama i prodavane po hrvatskim trafikama.

A to što neki ljudi nisu htjeli znati ništa ili su se pravili brodarasti poput župana Đure – koji je još donedavno mudrovao kako je »dosta Srba iz Siska nestalo« i kako su »poneke od njihovih obitelji prijavile nestanak, a onda se pokazalo da su nestali Srbi na drugoj strani i da pucaju po Sisku« – naravno, nije priča za skup pod ravnanjem Sačića, Jurčevića i Bušića. 

No, netko bi na tom skupu mogao progovoriti o npr. Đurinom odnosu prema djeci. Ne, ne mislim sad na Ljubicu Solar, jer valjda svi pamte što je sisački warlord govorio o njezinom ubojstvu.

Mislim na poslijeratnog Đuru koji je svoju županiju branio od opasnog industrijskog otpada i od izgradnje velike spalionice u Sisku, odbacujući mogućnost da se ponovi ono što se dogodilo s HIV-pozitivnim curicama koje je Brodarac doživljavao kao jednako opasan ljudski i socijalni otpad, pa je u tom ekološkom kontekstu ispalio i rečenicu: »Kada lani nisu znali kamo s bolesnim djevojčicama Ninom i Elom, poslali su ih u našu županiju, u Kutinu!«

A ona o Đuri Brodarcu govori više od svega što može reći bratac mu čistunac Željko Sačić.