Nedavno mi je jedan potencijalni talijanski investitor (prvi je dao »ponudu« gradonačelniku Obersnelu), Pier Liberali (United Business, uključen je i Roberto Bettega), rekao kako HNK Rijeka u ovom trenutku ne vrijedi – ništa (?).

Nadalje, uvjeren da trener i igrači nisu bitni, već je najvažniji menadžment kluba! Rijeku bi kupio da joj je račun na – nuli! Na žalost, on je debelo ispod crvene crte, 14.000.000 keša duga, plus onih 18.000.000 Poreznoj upravi.

Robert Komen, četvrti predsjednik u četiri godine uhvatio se vatrogasnog posla. U tri mjeseca podijelio je četiri plaće (posljednju za siječanj), pronašao 5.000.000 kuna, ima svoju strategiju stezanja remena, koju će, tvrdi kategorički, provoditi po cijenu – odlaska za tri mjeseca…

Koliko mu predviđaju kritičari. Prošla su, naime, vremena rimskih bakanalija, razdoblja u kojem je u dvije godine potrošeno pedesetak milijuna kuna (!), da bi se osvojilo dva deveta mjesta! Vrijeme će pokazati je li to utopija, ali valja naglasiti da je cijela Prva HNL (izuzev Dinama, Hajduka, Belupa…), u – bankrotu. A ključ u bravu mogla bi staviti odmah Rijeka ako igrači »aktiviraju« dugovanja. Trenutačno 6.000.000 kuna. 

Nakon što se dugo na Kantridi trošilo više od mogućnosti, uz faraonske ugovore igračima za riječke prilike, a mnogi su bili čuvari plaže u zimskom razdoblju, sada je crkla krava! Komenove škare imaju raspon od 10.000.000 kuna za prvu ekipu.

Više se neće kupovati igrači na seoskim sajmovima da bi se prijateljima menadžerima napravila usluga. Igrači su u konačnici, bez obzira na štrajkove, živjeli u izobilju, s ugovorima od 6.000 eura mjesečno.

Ne bojte se, oni će svi naplatiti svoje kune. Komen je uzeo metlu, zahvalio se direktoru Rubeši (našao je posao u jednoj talijanskoj menadžerskoj agenciji), i sportskom Brajkoviću. Sam će (uz blagoslov još dvojice članova Predsjedništva, Sušnja i Karabaića) voditi škakljive poslove, a stručne odluke povjerio je Nikici Milenkoviću (nekdašnjem Cruyffovom suradniku u Barceloni). Oni će amenovati izbor čovjeka koji je najvažniji, trenera Scoriju. 

Elvis Scoria je najjača karika u novom lancu. Oženivši Komenov projekt utrčao je u rudnik, svjestan da će mu znoj (njemu, suradnicima i igračima), curiti potocima.

Radnik je koliko je i stručan, kao najveće jamstvo da će u novim uvjetima Rijeka biti bolja od jadnih devetih pozicija. Nije čovjek koji samo klima glavom, čak obrnuto, Scoria i Komen su dva pijetla, a sukob mišljenja može samo donijeti pomak nakon sveopćeg kaosa.

Komenova će uvijek biti zadnja kada je u pitanju novac. Što je povezano s – igračima. Trener traži trojicu pojačanja, predsjednikov budžet može podnijeti samo jednog – prvu (pravu), špicu, gol-igrača. Rijeci je nasušno potreban svjetionik. Igrač koji će zabiti desetak golova, držati loptu… 

Na Kantridi se više ne smije dogoditi da se kupuje mačka u vreći (Zijler), ili igrač (Đurišić), koji je preskup (6.000.000 eura mjesečno kao i Zijler), s ugovorima na dvije godine.

Problem je sada kako ih se riješiti što bezbolnije za siromašnu klupsku blagajnu.

Nekima je ukintu dodatak po nastupu (800 eura ?)… Puno je igrača otišlo, i Štrok, kojega se struka (Scoria) odrekla. Treneru su višak još šestorica, neki s važećim ugovorom od 3.000 eura mjesečno (Švrljuga). Trener bi htio zadržati Budicina (4.000 eura). Komen mora maksimalno izaći u susret treneru koji se odjednom našao u šumi, mora sam rušiti stabla, pronaći drva za novi namještaj. Dosadašnjeg su pojeli – crvi. 

Scoria, vrag nije tako crn. Valja zasukati rukave. Jedina je formula – strpljenje, pamet i rad! Znanje je – Scoria. Najcrniji je scenarij da se Komen ili Scoria pretvore u škorpiona koji ubija samog sebe kada nema izlaza iz opasnosti. Malo veselja i vedrine, ljudi. Zar nije bilo dovoljno suza?