Foto AP
Novinari su, nadam se, shvatili metodičku lekciju koju im je održala osječka SDP-ovka i pretpostavljam da im neće pasti na pamet da joj pristupe s još tendencioznijim pitanjima. Kao recimo: kolikom će se broju zemalja priključiti Hrvatska kao 28. članica EU? Ili: po kojem je glavnom gradu Portugala nazvan Lisabonski sporazum?
Toliko nam je, kažu, povijestan ovaj petak, 10. lipnja 2011. da me ne bi začudilo kada bi dogodine u ovo doba po hrvatskim školama zavladala epidemija jedinica. Iz čega si, sine, dobio jedan? Iz povijesnoga petka, tata.
Najprije ponavljaš razred, a kad narasteš ponavljaš mandat
Nema veze, ispravit ćeš. Neću, tata, nemam više kad. Kako nemaš, pa nije ti valjda zaključena jedinica? A je, zaključena je… Nema veze, sine, ispravit ćeš na popravnom. Nema popravnog, tata. Kako nema, sine, pa ova je zemlja stalno na popravnom iz povijesti?! Imam još asa iz matematike i vjeronauka. Dobro iz matematike, sine, ali zašto iz vjeronauka? Ma nisam znao tko je najzaslužniji za pristupanje Hrvatske europskoj obitelji… Pa to zna svako dijete, sine, ona tuka iz Robija K. To sam i ja rekao, pa mi je zbičilo asa, jer da nije tuka nego Sveti Otac. To znači da ponavljaš razred? A znači… Nema veze, sine, tako se počinje u životu. Kako nema veze i šta se počinje? Najprije ponavljaš razred, a kad narasteš ponavljaš mandat. Dobro, tata, zašto mi se rugaš? Ne rugam se, sine, ponosim se što te školujem za saborskog zastupnika…
Ovog povijesnog petka je novinarima T-portala palo na pamet da provjere znaju li zastupnici u Hrvatskom saboru kamo to ide ova zemlja, vladaju li osnovnim pojmovima o Europskoj Uniji koju je svatko od njih nebrojeno puta spomenuo na svom radnom mjestu, pa čak i kad bi se trgnuo iz kratkog sna u saborskoj fotelji, zbog čega nas je Europska komisija valjda i nagradila još jednim povijesnim datumom, onim što pada 1. srpnja 2013. i navješćuje novu berbu jedinica.
Što da vas pitamo a da ne ispadnete glupi?
Pripremili su novinari četiri pitanja – Koliko je zemalja članica EU? Koji je službeni jezik, odnosno, službeni jezici u EU? Što je Lisabonski sporazum? Jesu li u Schengenu i zemlje koje nisu članice EU? – i krenuli s mikrofonom i kamerom po saborskim hodnicima, da vide kako je zastupnicima sjelo gradivo što ga ponavljaju iz dana u dan, iz godine u godinu, iz mandata u mandat.
Na ta su pitanja Dubravka Šuica, Josip Friščić, Ivano Drmić, Silvano Hrelja i Jerko Rošin odgovarali i točno i netočno. Vidjelo se da neki koliko-toliko vladaju gradivom i da se neki muče s pitanjima koja, umjesto političkih fraza, zahtijevaju precizan odgovor. Vidjelo se da bi nekima od njih lakše sjelo npr. pitanje o važnosti Pelješkoga mosta za provedbu Šengenskoga sporazuma o slobodnom i neslobodnom kretanju, nego ono o nečlanicama EU koje su potpisale taj sporazum, ali su svejedno stali pred kamere s toliko znanja koliko ga imaju.
Pametnija od svih pokušala je ispasti Biljana Borzan iz SDP-a koja je najprije pristala na sudjelovanje u mini-kvizu, da bi potom odjezdila iz kadra i naposljetku novinarima objasnila kako je njoj »dosta tendencioznih pitanja zbog kojih političari ispadaju glupi«. Novinari su, nadam se, shvatili metodičku lekciju koju im je održala osječka SDP-ovka i pretpostavljam da im neće pasti na pamet da joj pristupe s još tendencioznijim pitanjima. Kao recimo: kolikom će se broju zemalja priključiti Hrvatska kao 28. članica EU? Ili: po kojem je glavnom gradu Portugala nazvan Lisabonski sporazum? Jasno im je valjda da je pamet Biljane Borzan neupitna samo po tome što ne trpi nikakva pitanja. Čak ni ono: što da vas pitamo a da ne ispadnete glupi?
