Foto Arhiv NL
Nije ih htio dotući otkrićem da su dali milodar za unaprijed propali film, etiketiran da »promiče pedofiliju«, a da se ta pedofilija – na užas »papaka« – ne događa u crkvi.
Iskopao je Nino Raspudić tim »papcima« duhovnog im djeda Nikoletinu Bursaća i razotkrio da su njihovi »volterovski obzori izbrušeni u srednjoškolskom sustavu JNA«
Priznao bi Raspudić »papcima« legitimnost tog stava kada bi ga oni »zastupali koherentno tjgledu svih drugih vrsta javnih troškova«, ali – kod njih to »nažalost nije slučaj«. Stoga ih naš papkolog satjeruje u kut i lupa im čvegere. Pita Raspudić: »Zašto se ti isti ne oglašavaju npr. o činjenici da je Hrvatski audiovizualni centar prije par mjeseci dao tri i pol milijuna kuna poreznih obveznika za novi film bosanske redateljice Jasmile Žbanić, koji u Sarajevu na sličnom natječaju nije dobio ni pfeninga, i kojeg će izgledno pogledati šačica ljudi, koji će za to još morati platiti i kino ulaznicu? Ako je država dala za papin posjet samo dvostruko više nego za jedan, u osnovi, inozemni film, bi li se dežurni štediše, uzevši u obzir koliki postotak poreznih obveznika taj film zanima, iz protesta trebali samospaliti ispred HAVC-a?«
A »papci« ko papci – šute i ne mrdaju, dok nestrpljivi papkolog čeka da otrče po kante benzina i zauzmu mjesta na lomači, gdje će im, ako nemaju upaljača, on posuditi svoj.
A »papci« ko papci – šute i ne mrdaju
Šute »papci« jer ih je Raspudić zatukao hrvatskom argumentacijom. Nabio im je na nos da svoj hrvatski novac bacaju na jedan film koji ne samo što je inozeman i bosanski (čak ne ni bosanskohercegovački!), nego je pritom i posve bezvrijedan. To jest, vrijedan točno onih nula »pfeninga« (kako akribični papkolog u svome sveznanju naziva pfenige) koliko je ta Žbanićka za svoje kukavičje jaje dobila u vlastitoj domaji, a Raspudićevu inozemstvu, prije no što ga je uspješno podmetnula svome inostranstvu i Ninovoj domovini Hrvatskoj.
Kršćanski se Nino Raspudić smilovao hrvatskim »papcima«, pa ih nije htio dodatno šamarati neugodnim činjenicama. Nije htio likovati nad tim što su svoj hrvatski novac stukli na film »Otok ljubavi« koji se snima po scenariju već spomenute niškorisne Jasmile Žbanić i jednakih nula »pfeninga« vrijednog Aleksandra Hemona, a čiju je pravu vrijednost procijenio svjetski poznati i priznati stručnjak Hrvoje Zovko, član Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju BiH. Nije Raspudić imao srca dosoliti budžetske rane hrvatskih »papaka« i prenijeti im Zovkov stav da »nikada neće podržati tako strašan film« u čijem su scenariju »neka djeca na nekom lijepom otoku, a potom djevojčica pita odraslog muškarca o njegovu spolnom organu i erekciji«.
Nije ih htio dotući otkrićem da su dali milodar za unaprijed propali film, etiketiran da »promiče pedofiliju«, a da se ta pedofilija – na užas »papaka« – ne događa u crkvi.
