Ima li ljepšega i prikladnijega ambijenta za javno prepričavanje filmskih scena u kojima »iz analnoga otvora curi izmet« od dvorane Nadbiskupskog sjemeništa? Ima li poželjnije i zahvalnije publike za verbalne bravure o »konju koji skače na kobilu, majmunu koji skače na majmunicu, i tako u cijelom životinjskom svijetu od komarca do orla, osim kod nekih poremećenih pojavnosti«, od mahom postarijeg svećenstva koje je dupke ispunilo dvoranu jedne crkveno-školske ustanove?

Ima li življih prizora raspojasanoga mediteranskog teatra od onih viđenih u toj dvorani nadbiskupskoj i sjemenišnoj, gdje se odigravala priredba ćudorednog sadržaja u kojoj je jedan svećenik probranim detaljima iz porno-filmova draškao maštu svoje braće po duhovničkom zvanju, dok su ga zdušno otpjevanim marijanskim napjevima pratili anđeoski glasovi kantadura iz zbora Krista kralja?

   Taj je falusno-analni oratorij izveden u kršćansko-mučeničkom gradu Splitu, na predstavljanju knjige »Gay parade – manifestacije izopačene seksualnosti« supetarsko-miračkoga župnika don Andre Ursića, poznatoga čitavoj zemlji Hrvatskoj upravo po tome što su mu usta vazda puna prispodoba o ljudskim genitalijama, pa neumorno prežvakava utikače i utičnice, ključeve i brave, kao nadomjestak za ono na što pritom misli, ali mu katolički moral ne dopušta da to premeće po jeziku: na te, božeprosti, kurce-palce i dražice-vražice.

   Don Andro je vjernoj publici u Nadbiskupskom sjemeništu ispričao kako mu se u nekom belgijskom hotelu dogodilo mistično iskustvo ravno prosvjetljenju s nebesa. Slučajno je, kaže – da slučajnije ne može biti – u hotelskoj sobi pogledao porno-uradak s dva muška protagonista i… i… i… I dok su vremešni svećenici čekali da im kolega otkrije jesu li se na kraju tog šokantnog filma njegovi junaci vjenčali – jer zbog čega bi drugog smjerni kršćanin, pobogu, gledao takvo što?! – on im je prepričao scenu u kojoj je »jednome od njih dvojice iz analnog otvora curio izmet«, te kazao kako je u tom trenutku bio revoltiran, ali istodobno i radostan, jer je »shvatio poantu«.

   A u čemu je ta radosna poanta do koje je jedan duhovnik, odan Bogu na nebesima i Svetoj Stolici na zemlji, morao doći buljenjem u izmet koji curi iz analnog otvora? Pa poanta je u tome – barem je tako u trenutku prosvjetljenja shvatio brački župnik – što je »općenje homoseksualaca prožeto fekalijama«, te on stoga predlaže sudionicima subotnjega Split Pridea da »umjesto gradskim ulicama prođu kanalizacijom«.

   Protočnom duhu priredbe je – s koliko kapi, toliko let, Bog mu dao sretan vijek – svoj obol dao i Siniša Vuković, priređivač don Andrine knjige i voditelj zbora Krista kralja, kazavši kako je »elementu jalovosti«, po njemu vezanom uz homoseksualnost, htio »dodati malo sjemena«. Bio je to dragocjen doprinos tekućoj problematici koja se te večeri pretresala u Nadbiskupskom sjemeništu i zoran dokaz da se i o »izmetu koji curi iz analnog otvora«, ako ga se poškropi s malo sjemena, može doista plodno diskutirati. A sve uz milozvučne napjeve u slavu Marije Vazda Djevice, što bezgrešno začela je po Duhu Svetome. I u čast zborne mržnje prema onim oblicima ljubavi što u porno-klerikalnom imaginariju izazivaju izljev izmeta na pamet.