Valter Župan / Foto Mladen TRINAJSTIĆ
Neka se dakle katolici i ostali kršćani, svjedočeći svoju vjeru, protive pobačaju i dnevno prakticiraju to protivljenje uzdržavajući se od pobačaja u svakoj situaciji, ali to ne bi smjelo, sve da su i apsolutna većina, spriječiti pravo na izbor onima koji ne dijele taj stav ili su zbog socijalnih prilika ponekad nevoljko prisiljeni na pobačaj
Problem počinje kada se s filozofskog, teološkog i znanstvenog terena rasprava o pobačaju prebacuje na politički teren
Nije, također, sporno ni to je li katolici i ostali kršćani, a onda i pripadnici drugih religija koje se protive pobačaju, za razliku primjerice od budista kojima vjera po tom pitanju ništa ne propisuje, imaju pravo problematizirati ovo pitanje. Problem počinje kada se s filozofskog, teološkog i znanstvenog terena rasprava o pobačaju prebacuje na politički teren, te povratak zabrani pobačaja hoće u doba kompleksnih društava nametnuti svima, i onima koji vjeruju na drukčiji način od onoga što propisuju vjere dogmatski nastrojene prema pobačaju i onima koji ne vjeruju. Drugim riječima, kada se u ime »jedine istine« hoće poništiti pravo na drukčije mišljenje.
O onome o čemu je jučer na zagrebačkom Hipodromu Benedikt XVI. govorio »načelno«, slaveći obitelj i protiveći se svemu što ju dovodi u pitanje, nešto kasnije krčki biskup Valter Župan govorio je konkretno, zahtijevajući donošenje zakona o zabrani pobačaja. Pritom je krčki biskup u svojoj argumentaciji zaigrao i na hrvatske emocije. Izražavajući želju da se revidira zakon o prekidu ljudskog života »iz nekih, željeli bismo vjerovati, prošlih vremena«, pri čemu očito aludira na razdoblje socijalističke Jugoslavije, zaboravlja dodati da je u blagopočivšoj državi pobačaj ozakonjen tek 1978. godine, dakle u vrijeme kada su slični ili identični zakoni donošeni diljem Europe koja nije bila ni »komunistička ni totalitaristička«.
I u »soft« Benediktovoj i u »hard« Županovoj verziji, jučerašnja je priča o obitelji i pobačaju bila ništa drugo nego pokušaj zagovaranja povratka u prošlost
Župan u jednome ima pravo. Čak ako i posumnjamo da okupljeni na Hipodromu predstavljaju većinu hrvatskog naroda i građana Hrvatske, kako on tvrdi, nitko im ne može osporiti njihovo neotuđivo pravo da žive, javno iznose i traže da se poštuju kršćanske vrijednosti. Ali, i to je ključno za suvremenu svjetovnu odnosno laičku državu u kojoj je vjera privatna stvar svakog pojedinca, ne na štetu drugih i drukčijih.
Neka se dakle katolici i ostali kršćani, svjedočeći svoju vjeru, protive pobačaju i dnevno prakticiraju to protivljenje uzdržavajući se od pobačaja u svakoj situaciji, ali to ne bi smjelo, sve da su i apsolutna većina, spriječiti pravo na izbor onima koji ne dijele taj stav ili su zbog socijalnih prilika ponekad nevoljko prisiljeni na pobačaj.
Zapravo, i u »soft« Benediktovoj i u »hard« Županovoj verziji, jučerašnja je priča o obitelji i pobačaju bila ništa drugo nego pokušaj zagovaranja povratka u prošlost, svojevrsni žal za »idiličnom« teokratskom državom u kojoj će religija i politika biti jedno s dominacijom prve, i napad na različitost kao glavno obilježje suvremenog svijeta. A to u konačnici vodi u fundamentalizam, sumrak suvremene države i krah civilizacije za čiju se opstojnost, kako tvrdi, zalaže i Katolička crkva.
