Arhiv
Mokraća kojom je ispunjena ta plastična boca ujedno je i kvintesencija banalnosti s kakvom nacionalisti gledaju na prolijevanje krvi i s kakvom pristupaju svakome tko, poput ljudi iz REKOM-a, pokaže težnju za istinom
I tko zna koliko se toga sirotome šjor Biserku nakupilo, prije nego što se odvažio olakšati dušu i mjehur, te učiniti svoj “Greatest Piss” i pronijeti ga splitskim ulicama..
Tko zna koliko se dugo šjor Biserko nalijevao dežurnim pričama domoljubnih pipničara o “jugočetničkom REKOM-u”, o “zakletim neprijateljima Hrvatske i Hrvata” koji podupiru tu međudržavnu inicijativu što ima za cilj dokinuti sve turbopatriotske manipulacije ratnim žrtvama, te napokon utvrditi i objaviti činjenice o svim stradalima na svim zaraćenim stranama… Tko zna čije je sve priče o REKOM-u i Inicijativi mladih za ljudska prava šjor Biserko pio, od onih što ih je Vladimir Šeks cijedio kroz zube, preko onih što ih sriče doajen rubrike “Greatest Shits” Mate Ćavar pod imenom fantomske Hrvatske udruge za istinu i pravdu, pa sve do onih što se slijevaju niz portale na kojima popišmanjene gospođe pozivaju hrvatske branitelje da ne surađuju s tim rekomunističkim neprijateljem… I tko zna koliko se toga sirotome šjor Biserku nakupilo, prije nego što se odvažio olakšati dušu i mjehur, te učiniti svoj “Greatest Piss” i pronijeti ga splitskim ulicama…
U tu su se bocu zapravo ispišali svi navedeni i nenavedeni pljuvači po REKOM-ovoj inicijativi
Bilo bi stoga nepravedno odgovornost za domoljubni sadržaj te dvolitarske boce i za prostačko prolijevanje djevojaka mokraćom pripisati samo šjor Biserku. Jer u tu su se bocu zapravo ispišali svi navedeni i nenavedeni pljuvači po REKOM-ovoj inicijativi, svi kojima nije stalo do pune istine o ratnim žrtvama, nego do očuvanja žrtvoslovnih mitova unutar nacionalno zapišanih teritorija, gdje se obeščašćuju i one žrtve u čiju se svetost manipulatori zaklinju dok mokre po tuđim grobovima. Mokraća kojom je ispunjena ta plastična boca ujedno je i kvintesencija banalnosti s kakvom nacionalisti gledaju na prolijevanje krvi i s kakvom pristupaju svakome tko, poput ljudi iz REKOM-a, pokaže težnju za istinom.
A baš ta “težnja za istinom”, govorio je Danilo Kiš, jest “protivtežnja banalnosti koja je jednako nemoralna ako je potekla iz neznanja, kao i onda, pogotovu onda ako je potekla iz kukavičluka”. U Splitu se, evo, pokazalo koliko je Kiš bio u pravu kada je kazao da je ta banalnost neuništiva. I to »neuništiva kao plastična boca«.
