Foto Davor KOVAČEVIĆ
Stvara se utisak da u najjačoj stranci u Hrvatskoj nema ni definirane komunikacijske strategije, da svatko može kao neformalni izvor pričati što god hoće i hvatati za vlastitu osobnu promociju i korist po nekoliko redaka novinarskog teksta i jednu prigodnu sličicu
Čini se da je mistifikacija koja je nastala, bila svrha samoj sebi
OK. – to se može nazvati i uspješnim spinom. Jer, po svemu sudeći, na summitu doista nije bilo riječi o podjeli resora u budućoj izvršnoj vlasti, a niti o odnosima s koalicijskim partnerima. Nije se odlučivalo, pa ni diskutiralo o tome koliko bi mjesta na listama trebao dobiti HNS, a koliko HSU (IDS je zadan, u 8. jedinici). Također, nije se raspravljalo niti o Čačićevoj prometnoj nesreći, niti se otvaralo pitanje, koje će svakim danom postajati sve važnije u Kukuriku koaliciji, o tome da li će i u kojoj mjeri taj nesretni Čačićev slučaj utjecati na kredibilnost cijele SDP-ove koalicije. HDZ će ga maksimalno iskorištavati u kampanji, a i u medijima su skloni na posve načelnoj razini pozivati na ostavku predsjednika HNS-a, već samim time što je sudionik jednog »slučaja« i što protiv njega postoji optužnica s prijetnjom zatvorske kazne.
Insajderi kažu da šef SDP-a Zoran Milanović ne bi ni dopustio takvu vrstu rasprave na jednom ipak širokom skupu, od tridesetak ljudi, da su sve te teme previše delikatne da bi se o njima stavovi donosili nekakvim nadglasavanjem u raspravi mase ljudi, pa makar i najbližih Milanovićevih suradnika.
Stoga bi se moglo zaključiti da je šef SDP-a summit u toplicama održao u prvom redu zato da svojim suradnicima kaže: govorite danas ili šutite zauvijek. Sve su bitne teme, od fiskalne reforme do decentralizacije, detaljno pretresene, svatko je mogao reći što želi, i cijela ideja jest bila prevenirati bilo kakve daljnje moguće prijepore. On zato više i ne očekuje bilo kakve dileme unutar stranke do izbora, kad su programi i politike u pitanju, a o izbornim listama ionako odlučuje sam šef stranke u najužem gremiju, te doista nema nikakve potrebe da širi sastav o tome raspravlja.
Šef SDP-a summit u toplicama održao u prvom redu zato da svojim suradnicima kaže: govorite danas ili šutite zauvijek.
Koliko god si Milanović ovakvim sastankom kupio potrebni mir u stranci, toliko je ipak upitno kakav je efekt toga događaja (i svih sličnih) na javnost i birače. Naime, s obzirom na veliku zatvorenost, logično je da su se detalji potom pokušavali doznati od neformalnih izvora, a kao i obično kad su političke stranke u pitanju (bio to SDP, ili HDZ) informacije uvijek cure na razne strane, kao kroz cjedilo. Tako na kraju jedan konstruktivni susret ispadne SDP-leaks, te javnost dobiva vrlo parcijalne i selektirane informacije o tome o čemu se zapravo razgovaralo. To na neki način stvara dojam, koji za SDP sigurno nije koristan, da nema kontrole nad plasiranjem samih programa i politika prema van, da vlada stihija. Mediji pojedinačno i sporadično objavljuju pojedine SDP-ove programe, jedan dan socijalni i mirovinski u jednom dnevnom listu, drugi dan decentralizacijski u drugim novinama itd. Novinari i urednici procjenjuju da postoji veliki i opravdani interes građana da čuju što SDP točno planira učiniti onoga jutra kad se s partnerima useli u Banske dvore, potom u idućih 100 dana, pa u šest mjeseci itd., no sustavnih odgovora na ta pitanja zasad zapravo nema.
To stvara utisak da u najjačoj stranci u Hrvatskoj nema ni definirane komunikacijske strategije, da svatko može kao neformalni izvor pričati što god hoće i hvatati za vlastitu osobnu promociju i korist po nekoliko redaka novinarskog teksta i jednu prigodnu sličicu. Većina ljudi u vrhu SDP-a smatra da bi sada, tri ili pet mjeseci prije izbora, već trebalo točno utvrditi tko je ovlašten o čemu govoriti, kako se ne bi stvorila kakofonija u javnosti.
Stoga će SDP, kao uostalom i na izborima 2007. godine, Milanovićev »ratni plan«, komunikacijska strategija za nastup prema javnosti, i ovoga puta odlučivati o pobjedniku.
