Jadranka Kosor je, bogme, pazila na satu vjeronauka. Pa je takva, pažljiva i marljiva, kao vjeronaučnu istinu usvojila primjedbu jednoga hrvatskog biskupa kako »ne bi bilo dobro kada bi se prikupljanje sredstava za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini doslovno shvatilo kao prikupljanje novca« nego kao bogougodno djelo »širenja ideje Crkve hrvatskih mučenika«. I onda je naša vjeroučenica tu zaprimljenu istinu primijenila i na financiranje katoličkih škola u tobože sekularnoj Republici Hrvatskoj.

  Dok je s msgr. Marinom Srakićem potpisivala Ugovor o katoličkim osnovnim i srednjim školama, hrvatska premijerka nije nastupila kao netko tko se obavezuje da novac iz državnoga proračuna troši na plaćanje zaposlenika u spomenutim ustanovama. Ne, nipošto! Ona je, produhovljena kakva već jest, čim joj je postavljeno pitanje koliko će taj njezin potpis koštati državu, otvoreno pokazala svoj prezir prema tako profanom, vulgarnom i materijalističkom gledanju na tu duhovnu, a ne financijsku operaciju.

  I odgovorila je – kao da joj šapće ako ne sam Bog, a ono barem msgr. Mile Bogović – »Koliko treba!«. A zašto i ne bi ako vjeronaučna istina kaže da to nije nikakvo dijeljenje novca, nego da je to širenje ideje Crkve hrvatskih učenika?!

  »Ovim ugovorom« – nadahnuto je propovijedala Jadranka Kosor u jednoj od skromnih odaja Hrvatske biskupske konferencije – »oživotvorujemo nastojanje hrvatskog obrazovnog sustava u njegovanju svega onoga što je iznimno važno uoči ulaska u EU: njegovanju naših korijena, baštine, identiteta, odnosno da se od najranije dobi djecu uči domoljublju i ponosu na svoje korijene i na ono što jesmo, na našu povijest, tradiciju i kulturu«. Ako se netko sad zapita otkud hrvatskoj premijerki najednom ta poveznica ulaska u Europsku Uniju s izučavanjem domoljublja i ponosa u školama čija je temeljna svrha – kako biskupi kažu – »kršćanski odgoj djece i mladih«, taj će samo pokazati da je, za razliku od vjeronaučne odlikašice Jadranke Kosor, svih ovih godina sjedio na ušima, te da zato i ne može znati što o toj problematici misle ovdašnji duhovni autoriteti na čijoj se mentalnoj armaturi zida ova Crkva hrvatskih učenika.

  Pojma taj nema koji je hrvatski vjeroučitelj usklikivao: »Hvala ti, Bože, što nismo u Europi! Europa nije dostojna nas Hrvata. Europa bi morala doći i moliti na koljenima nas Hrvate da uđemo u Vijeće Europe, kako bismo među njih unijeli malo pameti, poštenja i junaštva«. Taj kojemu je neshvatljivo zašto Jadranka Kosor baš uoči ulaska u EU smatra iznimno važnim da se hrvatski učenici baš po katoličkim školama uče domoljublju i ponosu očito ne zna ni koji je katolički duhovnik Europu prozvao »moralnim degenerikom« u kojoj Hrvati »nemaju što tražiti glede duhovne obnove i moralne snage pojedinca kao i cijele nacije«. Niti taj zna da i izvan hrvatskih granica ima onih što su prepoznali da je »Bog izabrao Hrvatsku za bedem Europe« i da je „»misija Hrvata u tome da Europi donesu novo duhovno nadahnuće, jer ona vrlo brzo gubi svoju vjeru«.

  Jadranku Kosor, srećom, ne treba učiti ničemu od navedenog. Treba se samo diviti lakoći kojom je ona odriješila državnu kesu e kako bi se istim tim vjeronaučnim spoznajama nahranili i novi naraštaji.