Strašno je samo po sebi da je ono što je o komplotu u vrhu vlasti govorio Damir Polančec, prije dvije godine i nekidan, najvjerojatnije gola istina. Da se tu radi o teorijama za malu djecu, kako tvrdi ministar Karamarko, odrasle ptičice ne bi o tome odavno pjevale u uši bolje informiranih. To ne bi bila javna tajna od kada je detroniziran Ivo Sanader i traje takozvana borba s korupcijskom hobotnicom, a zapravo se nastoji umanjiti šteta po HDZ.

   Strašno je i to što se građanima pokušava prodati toliko mrsko, bar kada je Haški tribunal u pitanju, »relativiziranje zločina« odnosno »izjednačavanje agresora i žrtve«. Kao da je opozicija, koja ne raspolaže ni resursima niti polugama vlasti, jednako kriva za stanje u zemlji i dimenzije korupcijskog užasa kao i politička grupacija koja u 21 godinu demokracije s kratkim prekidom na vlasti boravi čak više od sedamnaest godina. No, najstrašnije je što će, iskustvo nam govori, za tjedan ili dva sve ovo užasno smeće koje je u četverokutu Karamarko-Grbić-Linić-Polančec isplivalo na površinu pasti u svojevrsnu političko-javnu zastaru. Biti će prikazivano kao predizborni obračun dviju glavnih stranaka.

   Tome, primjerice, vode zelene političke procjene Zelene stranke, koja zahtjevima da se politička energija uloži u gospodarski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta umjesto u »političke obračune« u stvari, ponavljajući praktički glavnu mantru HDZ-ove vrhuške, skreće pažnju s razmjera dugogodišnjeg političkog gnojnog čira. Nema naime ni razvoja ni novih zaposlenih, niti ičeg drugog što bi građanima ove zemlje davalo nadu u bolju budućnost, s EU ili bez nje, dok se u potpunosti ili bar u najvećoj mogućoj mjeri ne rastoči i raskrinka korupcijsko-klijentelistički model vladanja u posljednjih osam godina, prema kojemu se Tuđmanovo doba doima kao dječja igra arhaičnih nacionalističkih »zanesenjaka« i sitnih profitera.

   Možemo li očekivati da Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS) zagrize u tu kiselu jabuku? Teško. Jadranki Kosor to nije cilj. Njen je motiv pokušati od VNS-a ishoditi moratorij na daljnje udare protiv HDZ-a do izbora. Osim toga, kada bi na VNS-u i vladala idila i odlučnost, to tijelo nema izravnih mehanizama kojima će samo istjerati pravdu na čistac. Riječ je o savjetodavnom tijelu čiji zaključci mogu samo kratkoročno pokušati spasiti politički sustav od urušavanja.

   Ključ radikalnog obračuna s pokvarenošću vlasti leži dakle u Državnom odvjetništvu i njegovom stvarnom htijenju da (neometano) procesuira sve krivce. Drugo, ključar je i članstvo HDZ-a. Ono je postalo talac svoje elite ogrezle u korupciju, i dok demokratski ne pomete pred vlastitim vratima, igra se s budućnošću stranke. I treće, valjalo bi da birači predstojeće izbore shvate krajnje ozbiljno, koncentrirajući se na političko kažnjavanje onih stranaka i pojedinaca koji to zaslužuju, te slanje poruke novoizabranima da je vrijeme za korjenite političke promjene. Je li to nemoguća misija?