Milan Bandić definitivno izlazi na parlamentarne izbore. Tu je informaciju medijima prije kakvih desetak dana obznanio osobno sam gradonačelnik Zagreba, grada koji se nalazi pred ozbiljnim financijskim teškoćama, neki analitičari spominju i riječ kolaps. Pa stoga nema ništa čudno u tome da se Bandić, dok još ima kakav takav rejting, pokušava prebacit na državnu razinu. Prvi pokušaj, onaj s predsjedničkom kandidaturom nije uspio, ali Bandić se nije ni osramotio. No, njegov ulazak u politički ring na parlamentarnim izborima mogao bi imati jednu drugu dimenziju. A to je da se napravi rekonstrukcija političke scene u onom dijelu koji računa na tvrdo desne birače.

   Naime, nekakvih možda i više od desetak posto birača na svakim parlamentarnim izborima glasuje za ono što se kolokvijalno naziva desnicom. Najjača stranka na desnici još uvijek je HSP. Ohrabreni jako dobrim rezultatom na nedavnim izborima za mjesne odbore grada Siska pravaši poručuju da sigurno prelaze izborni prag. Na izborima u studenom 2007. godine HSP je osvojio jedan jedini saborski mandat. Međutim, HSP je zadnjih mjeseci počini dvije velike političke greške. Prvo, njena filijala u BiH, podržana javno od vodstva hrvatskog HSP-a, dovela se u jadnu poziciju da iz njenih redova bošnjačke stranke u BiH biraju sebi podobne Hrvate. Druga je pogreška iznenadna odluka HSP-a da pozove građane da na predstojećem referendumu glasuju protiv hrvatskog ulaska u EU. Za to nisu ponuđeni nikakvi valjani razlozi, a pravaši su se time objektivno našli na strani Velike Britanije i Nizozemske koje nikako ne bi željele vidjeti Hrvatsku u EU prije njihovog velikog regionalnog favorita Srbije. Sve to skupa moglo bi dovesti do daljnjeg zbunjivanja birača. HSP će koaliciju ponuditi dvjema manjim strankama tvrde desnice, HČSP-u i Autohtonom HSP-u. Obje su lokalnog karaktera zajedno HSP-u mogu donijeti tek manje od jedan posto glasova.

   Od ostatka pravaške scene treba spomenuti HSP Dr Ante Starčević kojeg vodi Ruža Tomašić. Osnovna pokretačka snaga ove stranke ujedno je i njena najveća slabost, netrpeljivost prema Đapiću. Sama Tomašić, svoju je hrabrost dokazala obračunom s narko mafijom na Korčuli, ali ona definitivno nije političarka koja može ujediniti pravaše. Osim toga, prošle se godine prilikom dobivanja odličja od predsjednika Republike dala fotografirati kucajući se šampanjskim čašama s predsjednikovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Sašom Perkovićem. Riječ je o sinu Josipa Perkovića jednog od nekadašnjih čelnika komunističke tajne policije koji predstavlja crvenu krpu za birače s desnice. Tu je još i skupina ljudi koja se naziva HRAST, ali od tog projekta gotovo sigurno neće biti ništa.

   Stoga neće biti ništa čudno ako na politički prostor desnije od HDZ-a ulete dva prava igrača, Milan Bandić i Željko Kerum. Ako se ovaj dvojac zaista odluči ući u političku utakmicu za saborska mjesta svim se ovim čistim, autohtonim i pravim pravašima loše piše. Jer ovaj dvojac zna znanje, posebno što se tiče organizacije, a kao što se zna ni para im ne nedostaje. Uostalom, Bandić je iz ničega uspio ući u drugi krug predsjedničkih izbora na totalno desnoj retorici. Ako ovaj dinamični duo još ostvari ono o čemu se već dugo šuška, a to je koalicija s HSS-om, uspjeh cijelog ovog projekta je ako baš ne zajamčen, a ono vrlo izvjestan. Da je razlika između SDP-a i HDZ-a samo malo manja još bi se moglo govoriti i o tome da bi ova kombinacija mogla odlučiti i ishod izbora. Ovako od toga ipak neće biti ništa, ali ono što se čini izvjesnim jest to da bi sa scene mogli pomesti sve one koji se nazivaju pravašima. A to je već dobra polazna pozicija za neke sljedeće izbore.