Što je veleposlanicima skuhala kuharica Jadranka? / Foto Petar FABIJAN
Ne može biti daleko od istine pretpostavka da je Vladin izvještaj za EU sarma zbrljana od svega i svačega tako da se pravi sastojci više ne mogu raspoznati
Stvar je u potpunosti obavijena tajnom, a zašto, to tek treba razjasniti
Hrvatski građani taj izvještaj na pedesetak stranica ne mogu nigdje pročitati i nitko ne zna što u njemu piše, usvojen je nekidan na zatvorenoj sjednici Vlade kao da se radi o nekom povjerljivom materijalu u vezi s nacionalnom sigurnosti, a sastanak s veleposlanicima bio je zatvoren. Stvar je, dakle, u potpunosti obavijena tajnom, a zašto, to tek treba razjasniti.
Svakako, voljela bih više nego išta da sam mogla biti muha na zidu pa da na svoje uši čujem što su predstavnici Vlade nabajali stranim diplomatima i kojim se sve izvanrednim uspjesima Vlada nahvalila u vezi sa stanjem pravosuđa, pravde i poštivanja ljudskih prava u Hrvatskoj.
Možemo se, naime kladiti da taj dokument ima veze s realnošću koliko i lanjsko premijerkino obećanje da će smanjiti broj zaposlenih u državnoj upravi za pet posto nakon čega je u državnim uredima dodatno zaposleno više od 1.500 referenata, savjetnika, stručnih savjetnika, viših savjetnika, načelnika, upravnih tajnica, predstojnika i službenika.
Možemo se kladiti da taj dokument ima veze s realnošću koliko i lanjsko premijerkino obećanje da će smanjiti broj zaposlenih u državnoj upravi
Ne vjerujem, na primjer, da se u izvještaju spominje moja prijateljica i još deseci tisuća slučajeva koji su slični njezinome, a u kojima se najbanalniji radni sporovi s poslodavcem zbog otkaza vode po dvije, tri i pet godina. I to bez obzira na činjenicu što radni sporovi, navodno i teoretski, imaju prednost i moraju se rješavati brzo jer je ljudima u pitanju egzistencija. No, ta papirnata hitnost je u stvarnosti takva da moja prijateljica već treću godinu gladuje, ona i njena obitelj.
Ne vjerujem također da je u izvještaju objašnjeno kako to i zašto Hrvatska, sa 43 pristojno plaćena suca na 100 tisuća stanovnika, ima tako nevjerojatno sporo pravosuđe. Kod nas, naime, na sudovima još uvijek stoji oko 800.000 neriješenih predmeta, deset tisuća sporova vodi se više od 10 godina, sto tisuća više od tri godine, a pravomoćne presude još nema ni za tri tisuće parnica koje su pokrenute prije 1995. Usporedbe radi, Francuska na sto tisuća stanovnika ima samo 10 sudaca, Njemačka 25, Austrija 21, a da ne spominjemo Irsku i Veliku Britaniju gdje troje sudaca moraju osigurati djelotvornu pravnu zaštitu za taj isti broj stanovnika.
Tajna nefikasnog sudstva, zbog kojega investitori bježe iz Hrvatske, teško je objašnjiva i kad se pogleda broj sudova. Na milijun stanovnika Hrvatska financira preko 50 sudova, dok ih je u zemljama Europske unije između deset i 25.
Ako su, s višestruko većim brojem sudova i sudaca, šanse hrvatskih građana da se dokopaju pravde višestruko manje nego drugdje, po čemu je onda napredak u pravosuđu tako fantastičan kao što tvrdi Vlada i s kojim se to reformama možemo pohvaliti kad su rezultati ovakvi kakvi jesu?
Zato ne može biti daleko od istine pretpostavka da je Vladin izvještaj za EU sarma zbrljana od svega i svačega tako da se pravi sastojci više ne mogu raspoznati. Oni su poznati samo hrvatskim građanima koji na presude za smetanje posjeda čekaju po sedam godina.
