Vjerujem da se čitatelji Novog lista sjećaju priče o brigadiru Hrvatske vojske Tihomiru Budanku koji je dva dana nakon Oluje spasio 14 srpskih civila iz sela Čučevo kod Kistanja od sudbine kakva je zadesila njihova slijepog sumještanina Stevu Kutlaču.

A Stevu Kutlaču su ustrijelili razbojnici u odorama HV-a koji su banuli u selo i krenuli u palež i pljačku. Mještani Čučeva su, u znak zahvalnosti što je Budanko rastjerao palikuće i ubojice, te postavio svoje vojnike da čuvaju selo, predložili umirovljenoga brigadira za počasnoga građanina Kistanja i on je to isprva prihvatio, da bi se potom predomislio i zahvalio im na počasti.

Vjerujem da se čitatelji sjećaju svega što smo na tu temu objavili unatrag dva tjedna: i onoga što su našoj novinarki Zorani Deljanin ispričali zahvalni Čučevljani, i onoga što joj je u tri navrata govorio Tihomir Budanko (čim je doznao za njihov prijedlog, kad ga je prihvatio i nakon što ga je odbio), i komentara Sanje Modrić o tome kako on sasvim sigurno nije »usamljeno sjeme normalnosti i jedan jedini endemski moralni uzor koji je preostao iz olovnog ratnog vremena«, ali da je njemu i sličnima »ostao samo status čudnovatog kljunaša« u zemlji gdje se »za aureolu zvijezda izborilo toliko likova iz društvenog taloga, bukača i profitera«.

  A ja vam sve ove pročitane i poznate stvari ponavljam zato što nisam siguran da li ih se sjeća sam Tihomir Budanko.

On je nakon svega dao intervju i Hrvatskom listu, gdje je predstavljen kao žrtva manipulacije »nekih ljevičarskih medija« koji su »njegov čin zaštite civila u selu Čučevo pokušali istaknuti kao iznimku« i koji su »u svjetlu sramotne haške presude, htjeli između redaka poručiti kako je presuda Gotovini i Markaču opravdana, ali da je, eto, bilo i svijetlih primjera poput Budanka, što on odlučno opovrgava«.

Sam Budanko na izravno pitanje o »pokušajima manipulacije njegovim slučajem« odgovara kako su, unatoč njegovoj vjeri u dobre namjere mještana Čučeva, »čim se vijest pojavila u široj javnosti, sve opcije, špekulacije i interpretacije moguće«.

Tako mu je valjda moguća i interpretacija po kojoj su ga izmanipulirale i ove novine, čija je novinarka korektno prenijela sve što joj je Budanko kazao i o Gotovininoj nevinosti i o neumiješanosti haškoga osuđenika u postolujne zločine. I koja bi jednako korektno objavila i Budankovu izjavu da ponuđenu počast odbija »i zbog bilo kakve mogućnosti manipulacije s njegovim imenom«, da je takvu izjavu dao Novom listu, onda kad ga se lijepo pitalo za razloge odbijanja.

  Ali on je to izjavio tek u Hrvatskom listu, priključivši se tako stvarnim manipulatorima čija se prozirna manipulacija svodi na to da manipuliranje Budankovim slučajem i imenom podmeću novinama koje nisu iskrivile niti jednu njegovu riječ.

Novinama u kojima je ostala zabilježena i izjava »izmanipuliranoga« Budanka da su zločine poslije Oluje počinili »neki ljudi koji nisu bili u legalnim oružanim snagama«. I koje ga potom, iz poštovanja prema onome što je napravio u Čučevu, nisu priupitale jesu li npr. i za masakr u Gruborima odgovorni uniformirani ilegalci.