Andrija Hebrang došao je na stup srama kao notorni lažljivac kad je u Saboru provalio poznatu maksimu da svaki političar bar deset posto laže. Hebrang je, međutim, taj put govorio istinu. Njegove bi kolege političari za tu činjenicu zasigurno upotrijebili neki eufemizam pa bi rekli da »znaju kad treba šutjeti« ili da »je važno dobro upakirati osjetljivu stvar« ili »da biraju tajming za objavu informacija« ili nešto slično, ali u osnovi stvar je jasna – svi dobri političari povremeno muljaju, lažu, zaobilaze istinu u pokušaju da zaštite svoj interes.

   Damir Kajin cijepljen je od te vrste političke pragmatike i stoga ga se među političarima smatra svojevrsnim ridikulom. Što na umu to na drumu, Kajin bubne što god mu padne na pamet, obično istinu bez kalkulacije, i zato je vrlo neomiljen u političkom svijetu u kojem vlada lažna uglađenost, lažna finoća, lažno prijateljstvo i lažno neprijateljstvo.

   Čistu istinu izgovorio je Damir Kajin kada je ovoga tjedna u izjavi medijima optužio HNS da precjenjuje svoju snagu i druge partnere u Kukuriku koaliciji ucjenjuje zahtjevima za prevelikim brojem mjesta na izbornim listama. Da, istina je, još nije bilo službenih pregovora o podjeli mjesta na listama, ali samo zato jer ih šef SDP-a Zoran Mialnović, kao senior partner, uporno izbjegava suočen s preambicioznim zahtjevima HNS-ovaca i Radmira Čačića. Nerealne ambicije HNS-ovaca da na izbornim listama, zajedno s HSU-om, dobiju između 15 i 18 zastupnika među ključnim su točkama napetosti među partnerima, taj problem iskrsava u svakom iole ozbiljnijem razgovoru s dužnosnicima SDP-a, a jedini razlog zašto još nije eskalirao je Milanovićevo vrdanje i odgađanje rješavanja tog pitanja.

   Čačićeva arogancija i precjenjivanje vlastitog lika i djela nije ništa novo, štoviše već je ušla u legende. Kada su prije parlamentarnih izbora 2007. godine HNS, HSS i HSLS pokušavali dogovoriti predizbornu koaliciju, šef HNS-a došao je pred Josipa Friščića i Đurđu Adlešić, bacio na stol nekakav papir sa svojim grafovima i procjenama i rekao: »Ako sami izađemo na izbore HNS će dobiti više od 20 zastupnika. Dakle, ja sam premijer!«. HNS je u tom trenutku u Saboru imao 10 zastupnika, pa su se Friščić i Adlešička samo nasmijali Čačiću, pokazali mu vrata i sami dogovorili koaliciju. HNS je na izbore izašao samostalno i osvojio tri zastupnika manje nego u prethodnom mandatu, samo sedam zastupnika. Slično kao što je onda tražio u parlamentu dvostruko više mjesta nego li njegova stranka ima u aktualnom sazivu, Čačić i danas traži od partnera da mu jamče kako će HNS udvostručiti broj svojih zastupnika.

   I sad, kada je Kajin neoprezno lanuo ono o čemu se u koaliciji šuti, Čačić je na njega odmah digao galamu kako je neodgovoran. »U ozbiljnoj koaliciji očekuje se odgovorno ponašanje svih sudionika«, poručio je Kajinu Čačić. Isti onaj Čačić koji na plećima ima svu silu mutnih Coningovih rabota, i koji upravo čeka prvorijek mađarskog pravosuđa o prometnoj nesreći koju je skrivio, a u kojoj je život izgubilo dvoje ljudi! Pa tko je tu onda neodgovorniji prema Kukuriku savezu? Kajin jer govori istinu, ili Čačić koji se i dalje gura u prvi plan iako je upravo on najslabija karika koalicije?

   Na javnu polemiku između Čačića i Kajina o nimalo neozbiljnoj problematici, iz SDP-a dolazi kartakterističan odgovor: zatvaranje očiju pred problemima. »Nećemo komentirati nepostojeći sukob u Kukuriku koaliciji«, poručuju mudro iz stožerne oporbene stranke dok se Čačić i Kajin dva dana za redom međusobno vrijeđaju po novinama.

   Kukuriku koalicija zasad je još veliki kokošinjac u kojem vlada nered, a previše pjetlića gubi snagu na jalovom čerupanju umjesto da rade koristan posao.