Lijepo je svijet napredovao. I lijepo je što nam to ne taje.

Prije nekih sedam godina, George W. Bush nam je otkrio da je naš svijet nakon američke intervencije u Iraku postao sigurnije mjesto, ali mu mnogi nisu povjerovali jer su tadašnjega predsjednika Sjedinjenih Država držali za kretena. Sada kad najveća svjetska sila za predsjednika ima Baracka Obamu – kojega ljudi drže za nobelovca, a ne za ono za što su držali njegova prethodnika – dovoljno je da glavni stanar Bijele kuće kaže kako je likvidacijom Osame bin Ladena zadovoljena pravda, pa da o pretvorbi svijeta u sigurnije mjesto uglas progovore i predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek, i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy, i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen… 

Lijepo je napredovala i borbena gotovost američke vojske.

Prije osam godina je 101. zračno-desantnoj diviziji trebalo više od četiri sata da skrši otpor trojice punoljetnih muškaraca i jednog maloljetnika opkoljenih u jednoj kući u gradu Mosulu, a u toj su akciji, dostojnoj posebnog izučavanja na West Pointu, američki vojnici uložili nadljudski napor kako bi likvidirali sve ukućane: dva sina Sadama Huseina, njegova četrnaestogodišnjeg unuka i njihova tjelohranitelja. Sada je, evo, američkim specijalcima bilo potrebno jedva četrdeset minuta da izvedu desant na jednu kuću u pakistanskom gradiću Abotabadu i da likvidiraju četiri osobe koje su im pružale otpor, među kojima se osim Osame bin Ladena, nalazio i njegov sin, te jedna žena.

Lijepo napreduje i odnos prema truplima pobijenih neprijatelja.

Dok je nad mrtvim tijelima Sadamovih sinova Udaja i Kusaja organizirana foto-seansa na bagdadskom aerodromu, a leševi potom vraćeni u zamrzivač uz cinično obrazloženje američkih okupacijskih dužnosnika da će ih vrlo rado uručiti rodbini pokojnika, čim se ova usudi doći po njih, Osama bin Laden je, evo, sahranjen dok se nije pošteno ni ohladio. Amerikanci su ga, shodno vlastitom poimanju islamskih običaja »koji nalažu da se tijelo pokopa unutar 24 sata od trenutka smrti«, odlučili baciti u more. Praktični kakvi već jesu, nisu dopustili da im činjenica što je najbliže more od Abotabada udaljeno oko sedam dana jahanja predstavlja ikakvu smetnju. »Pronaći zemlju koja će prihvatiti ostatke najtraženijeg svjetskog terorista bilo bi preteško, stoga su SAD odlučile pokopati ga na moru«, obrazložio je jedan američki dužnosnik odluku o pogrebnom manevru. Ovaj put nije organiziran ni foto-safari nad trofejnim truplom, pa se javnost pokušala zadovoljiti nevještom fotomontažom mrtvoga Bin Ladena.

Lijepo napreduju i proslave likvidacija.

Dok je na bagdadskoj fešti upriličenoj nakon smrti Sadamovih sinova u slavljeničkoj pucnjavi smrtno stradalo tridesetak, a ranjeno skoro stotinjak osoba, u veselicama po američkim gradovima za sada ima samo mrtvih pijanih od sreće što je Osama ubijen. O istom trošku valjda proslavljaju i to što je »pravda zadovoljena« i u Libiji, gdje je NATO likvidirao Gadafijevu unučad – dvogodišnjega Saifa, trogodišnju Kartag i četveromjesečnu Masturu.

Naprednom svijetu na ponos.