Foto Denis LOVROVIĆ / Arhiv NL
Zašto se Franjo Tuđman ponašao tako paranoidno da su ga bezdušni satiričari ismijavali tvrdeći kako hrvatski predsjednik osnovano sumnja da je samome sebi odnekud – a zna se i otkud – ubačen?
Kako bi to taj Tuđman, kad je već pristao na suradnju s Haškim tribunalom po nalogu CIA-e, stisnuo petlju i odbio izručiti svoga generala
A znate li zašto je taj dr. Franjo Tuđman bio tako sumnjičav prema mnogim stanovnicima zemlje kojom je tobože samostalno i tobože suvereno vladao? Zašto se ponašao tako paranoidno da su ga bezdušni satiričari ismijavali tvrdeći kako hrvatski predsjednik osnovano sumnja da je samome sebi odnekud – a zna se i otkud – ubačen? Zato, dragi čitatelji, i samo zato što je dr. Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 1922. – Zagreb, 1999.), po zanimanju umirovljeni general JNA i povjesničar koji je od škole imao samo doktorat, u vrijeme svoga hobističkog vladanja Republikom Hrvatskom bio poslušnik jedne američke tajne službe.
Ne vjerujete? Niste, znači, čitali Večernji list i intervju s »najpoznatijim hrvatskim emigrantom« Zvonkom Bušićem, objavljen pod naslovom »Tuđman ne bi izručio Gotovinu, a na Haag je pristao po nalogu CIA-e«. Dovodi li vas taj kontradiktorni naslov u napast da se zapitate: kako bi to taj Tuđman, kad je već pristao na suradnju s Haškim tribunalom po nalogu CIA-e, stisnuo petlju i odbio izručiti svoga generala, naročito ako bi njegovo slanje u Haag zatražila američka tajna služba, ista ona čije je naloge tajni službenik s Pantovčaka pokorno izvršavao? Pomišljate li da taj Bušić možda ne zna što govori, ali da uredništvo Večernjaka itekako dobro zna zašto takve nesuvislosti objavljuje na pune dvije stranice?
Meni to izgleda kao sjajan urednički štos. Pustiš Zvonka Bušića da s Tihomirom Dujmovićem razglaba o svemu i svačemu
Meni to izgleda kao sjajan urednički štos. Pustiš Zvonka Bušića da s Tihomirom Dujmovićem razglaba o svemu i svačemu: o stihovima Borisa Marune, o terorističkoj prošlosti Nelsona Mandele, o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju, o hrvatskim gospodarskim problemima, o ujedinjenju pravaša, o majicama HSP-a Ante Starčević što ih je dizajnirao Boris Ljubičić… Pustiš ga da kaže kako je Stipe Mesić »ili posve lud ili patološki mrzi hrvatsku državu«, pustiš ga da se čudom čudi kako su Hrvati, nakon svega što su proživjeli u Domovinskom ratu, »mogli dopustiti lopovima, prerušenim Jugoslavenima i ljudima bez morala da naprave što su napravili«, pustiš ga da glasno sanjari što bi on uradio kada bi bio na vlasti i da lupeta kako bi on »odbio primiti drugostupanjsku presudu Gotovini i po njoj postupiti«, kao da će itko iz Haaga zvati ikoga iz Hrvatske da mu uruči taj pravorijek…
Pustiš ga da fantazira kako nakon odbijanja primitka te presude izlazi pred birače i poziva ih da se ne boje sankcija međunarodne zajednice, te kako u oratorskom zanosu kliče: »Nema većih sankcija od ove presude!«…
A sve to u novine pustiš samo zato da bi najzad mogao objaviti kako dr. Franjo Tuđman nije bio ništa od onoga što se o njemu dosad pisalo u Večernjaku, nego da je bio puki otpravnik kurvanjskih poslova stranih službi u Republici Hrvatskoj. Slava mu!
