Turistička Hrvatska kontra Grčke i Tunisa

Ekonomski brevijar Ive Jakovljevića

Ivo Jakovljević

Foto: P. FABIJAN

Foto: P. FABIJAN

Od ukupne turističke ponude u Hrvatskoj – zbog njezine visoke kreditne i uvozne ovisnosti – većinu će koristi pobrati inozemni akteri



Uskrsno, prilično dinamično, otvorenje turističke predsezone probudilo je nove nade (ali i stare iluzije) uzduž Jadrana i cjelokupna hrvatskog turističkog potencijala, uz ključno pitanje: može li depresijska Hrvatska svojim turističkim posebnostima u idućih pet-šest mjeseci oteti konkurentskoj, ali bankrotiranoj Grčkoj i politički uzdrmanom Tunisu, bar 500 milijuna eura turističkih prihoda?


Može li, dakle, nakon dvogodišnje depresije, ponovno premašiti ukupan prihod od sedam milijardi eura i možda čak dosegnuti onaj, što je ostvaren rekordne 2008., u iznosu od 7,5 milijardi eura?


U okolnostima unutarnjih, socijalnih i političkih, potresa u turističkom Egiptu i Tunisu, te početka podjele i osvajanja naftonosne Libije od strane Amerike, Francuske i Italije, začinjenih gotovo nerješivim bankrotom turističke Grčke, Hrvatska se ove godine doima kao atraktivna sredozemna alternativa, koja prednjači ne samo svojim prirodnim ljepotama i besplatnom ponudom većine još svojeg akvatorija i priobalja, nego i visokom sigurnošću (zasad i bez opasnijih unutarnjih socijalnih potresa, i bez rizika i od najmanjih terorističkih udara s bilo koje strane).




Da je kojim slučajem – uz te najnovije, strateške prednosti – turistička ponuda u Hrvatskoj pretežno nabijena domaćim proizvodima, uslugama i brendovima, te da su se u pripremi ovogodišnje sezone njezine, preostale turističke i poljoprivredne kompanije mogle i visoko zadužiti za konkurentsko povećanje ukupne ponude, pa i za gradnju novih hotela i za uređenje starih gradskih jezgri uzduž Jadrana, i sve to uz snažan vanjski marketing, Hrvatska je doista mogla računati da će i Grčkoj i Tunisu oteti bar pola milijarde eura turističkog prometa, te još toliko dodatno zaraditi od sve snažnije potražnje iz srednje Europe.


Tako bi turizam spasio i hrvatsku bilancu plaćanja prema inozemstvu, i otvorio bar 80.000 radnih mjesta u sezoni u trajanju od pet-šest mjeseci, te u konačnici napunio i državni proračun, pa Hrvatsku priključio među zemlje s visokim kreditnim i investicijskim rejtingom.


Ali, prerazdužena i rasprodana Hrvatska ništa od tih novih šansi ne može iskoristiti, nego joj preostaje samo nada, da će na temelju povećanog uvoza podmiriti donekle povećanu inozemnu potražnju, uz rast prometa između četiri i pet posto.


Dakle, kao i dosad, od ukupne turističke ponude u Hrvatskoj – zbog njezine visoke kreditne i uvozne ovisnosti – većinu će koristi pobrati inozemni akteri (ovdašnje banke u većinskom stranom vlasništvu, ovdašnje turističke kompanije u većinskom stranom vlasništvu, ovdašnji telekomunikacijski operateri u većinskom inozemnom vlasništvu, europski izvoznici robe – od derivata do smokava i maslina – u Hrvatsku, ovdašnji uvoznici i trgovci tom robom, te inozemne turističke agencije, proizvođači i iznajmljivači inozemnih plovila, inozemni osiguravatelji, vlasnici kruzera i strani vlasnici apartmana uzduž hrvatske obale).


Hrvatskim će akterima i u 2011. pripasti manjinski ostatak: sačinjen od PDV-a, poreza na dohodak i dobit, te od carina, zatim od usluga smještaja gdje su objekti u domaćem vlasništvu i gdje rade na bijelo, pa od prirodne baštine i od ulaznica u važnije kulturne znamenitosti, od nacionalnih parkova do muzeja i vidikovaca, male i veće usluge od parkiranja, WC-a i vezova, do koncesija, komunalnih naknada i boravišnih taksi, ako se naplate, te od usluga smještaja na sivo i od dijela usluga zabave ili od prodaje opijata na crno.


Hrvatska glavne posebnosti i prednosti pred ostalim velikim konkurentima na Sredozemlju i ove sezone ima u nautičkom turizmu, ali od njega još ubire znatno manje prihode od mogućih, zbog manjka infrastrukture i krajnjeg nemara prema zaštiti vlastite prirodne baštine na moru i priobalju, gdje strani gosti rade gotovo sve što im se prohtije, i to pretežno besplatno ili nekažnjivo.


Obično se smatra da nautičari troše znatno više od ostalih turista, ali to važi samo za uređene destinacije pod punim nadzorom lokalnih vlasti, što kod nas još nije slučaj, pa nautičari, kao i gosti s kruzera, troše znatno manje od najsiromašnijih gostiju na kopnenim destinacijama.


više vijesti