Duboko je uzdahnula i na nekoliko sekundi zadržala dah. Zatim ga je, lagano, ispustila kroz nosnice, pokušavajući zamisliti kako joj se energija iz kisika širi tijelom.

To je opuštajuće i antistresno, pročitala je u Kozmu. Prije nego je stisnula kvaku, u glavi je ponovila: Murinjo, Figo, Ronaldo, Nani, Rikardo Karv… Karvaljo… “Ma di su mi našli ovog zadnjeg, uvijek polomim jezik”, pomislila je hrvatska premijerka otvarajući vrata ureda predsjednika Europske komisije.

– Dobar dan, gospodine predsjedniče, rekla je na tečnom engleskom, nasmijavši se široko. Pažljivo spustila svoju crvenu Fendi torbicu. Dan je vani bio prekrasan, sunce je okupalo Bruxelles u svjetlosti kasnog proljeća. Vani je bilo oko 27 stupnjeva, a Kosor je pomislila kako je svijet divno mjesto, povezano nitima koje se tek nježno dodiruju sa ljudskom spoznajom.

Bila je, naime, uvjerena, da će, kad napusti ured Jose Manuela Barrosa, biti otvoren put za 28. Dvadesetosam članica Europske Unije.

Jose Manuel je, pak, izgledao kao da mu je dovoljno vruće i na 27 stupnjeva, iako je prostoriju ispunjavao diskretni šum klima uređaja.

– Sjednite, gospođo premijerko, uzdahnuo je, počevši se probijati kroz gomilu papira. Predsjednica hrvatske Vlade je iznutra zasjala od sreće. Na prvoj stranici dosjea koji je Barroso nervozno premetao vidjela je broj 23 i riječ Croatia. To su sigurno hrvatski Akcijski planovi za zatvaranje posljednjeg poglavlja u pregovorima s EU i zvještaji o ispunjenim mjerilima. “A jesmo se naradili zadnjih tjedana”, pomislila je…

– Gospodine Barroso, evo, mislim da smo sad ispunili sva mjerila koja ste nam zadali. Smanjili smo za još dvadeset tisuća predmeta zaostatak na sudovima, imenovali smo 46 sudaca, zaposlili desetke pripadnika nacionalnih manjina u državnu upra…

– Da, da… Odmahnuo je Barroso rukom, kao da tjera od sebe jato tigrastih komaraca kojima je upravo završila korizma.Kosor je, međutim, bila tvrđi orah.

Yes, ofkors…izborne jedinice

– To je jedan divan zakon, znam, nastavio je Portugalac. A u čemu je različit s onim koji nam nije bio dobar?

– Pa… Kosor je na tren zažmirila pokušavajući vizualizirati svoje briefinge s Bošnjakovićem…

– Reći ću vam ja – u ničemu! Izglasali ste isti, potpuno isti zakon! Ali, ajde, to je sitnica preko koje bi se još i moglo preći, uzdahnuo je Portugalac, a Kosor je izdahnula. Od olakšanja.- Recite mi, međutim, gospođo premijerko, što je s izbornim jedinicama?

Kosor je bila zbunjena. Kakve sad izborne jedinice? Mjerila o tome nisu ništa govorila.

– Ovaj… Pa o tome se još dogovaramo.– A nije li vaš Ustavni sud donio odluku o tome da se izborno zakonodavstvo može mijenjati do godinu dana pred izbore?

– Da, yes ofkors, ali… Zakon o izbornim jedinicama nije dio izbornog zakonodavstva, prošaptala je Kosor i dalje se očajniki pokušavajući sjetiti o kojem je vražjem mjerilu riječ.- Izborne jedinice nisu dio izbornog zakonodavstva?! Jel’ vi to mene, onako, malo…, povikao je Barroso.

Izgledao je kao čovjek koji se dugo trudio da ne izgubi živce. I koji upravo u tome nije uspio.- Joj, kako vi južnjaci brzo planete, gospodine Barroso. Da, da… Murinjo, Ronaldo, Rikardo Karv… Karv…

Predsjednik Europske Komisije pogledao ju je kao da je šef komisije za prijem na Vrapče.– A zašto, baš me zanima, niste još donijeli novi Zakon o izbornim jedinicama?

– Pa, gledajte, još traju fina podešavanja unutar naše velike obitelji, kako vam ja zovem našu koaliciju, he, he i…

Barroso je iz ladice izvadio Novi list i lupio s njim o stol.– Pročitajte što ovdje piše, molim vas.

–  ”SDSS traži da im se dodatno zajamči da nije protuustavno mijenjati izborne jedinice nakon 11. ožujka”… premijerki nije baš bila jasno u kom smjeru ide ova rasprava.

– Kako može, molim vas lijepo, politička stranka tražiti da im se zajamči ustavnost neke odluke?! I to na sastanku vladajuće koalicije! Pa što vi, na koaliciji odlučujete kakve će odluke donijeti Ustavni sud, pobogu! Pa jel znate kako se zove ovo Poglavlje koje vam je još ostalo otvoreno?!, vikao je Barroso lupajući šakom o stol.

– Poglavlje 23, gospodine predsjedniče”.

Travanj

Barroso je na tren zastao, s rukom u zraku, otvorenih usta.- Gospođo Kosor, stranke ne smiju…Hrvatska premijerka je sad njega prekinula pokretom ruke. I pružila mu mobitel.

– Evo, da ne dužimo. Vi joj recite što treba i stvar je riješena.

Sa ekrana je smješkala svjetlokosa žena srednjih godina. Pisalo je “Jasnica”.- Što je ovo?, u šoku je pitao Barroso, a onda prepoznao predsjednicu hrvatskog Ustavnog suda i brzo stisnuo crvenu tipku za prekid poziva.Kosor ga je upitno gledala.

– Kad će bit izbori kod vas, procijedio je, nakon nekoliko trenutaka držeći se sa obje ruke za stol.– Pa… ožujak…- Onda se vidimo opet u travnju.

– Ali, gospodine predsjedniče, znači li to da smo ispunili sve što ste tražili? Kad ćemo potpisati pristupni ugovor? Hoćemo li sad zajedno dati izjavu?Barrosu se učinilo da tsunami opet navire. Samo je Hrvatici pokazao vrata i ponovio: Travanj.

Na samom izlasku, Kosor se okrenula još jednom i svečanim glasom kazala: “Karvaljo, Rikardo Karvaljo gospodine predsjedniče…”. Uz šarmantan osmijeh, premijerka je izišla vani gdje su je čekali mikrofoni.

Barroso je kroz zatvorena vrata mogao čuti početak njene izjave: “Mogu s ponosom reći da Europska komisija i njen predsjednik podupiru sve naše napore učinjene na ispunjavnju mjerila za zatvaranje Poglavlja 23…”

Predsjednik Europske komisije drhtavih je ruku iz posljednje ladice svog radnog stola izvadio kutiju cigareta i upaljač.”Travanj”, pomislio je, “travanj”…