foto: R.BRMALJ
Prije završnog praznog hoda Riječani su dobro stajali na terenu. Vidjelo se što žele i što ne uspijevaju, ali su bika držali za rogove
Kantrida još nije vidjela onaj Scorijin tako sladak osmijeh koji se može izliti na palačinke.
Pod njegovim vodstvom »Rijeka«, naime, još nije uspjela nikoga pobijediti na svom terenu. Nakon što je s udice na Poljudu pobjegao Hajduk (najlon je prerezao sudac!), navijači su vjerovali da će sve oploditi u susretu s pjesnicima iz Kranjčevićeve.
Rijeka je nedavno dobila čovjeka za »treniranje glave igrača«, ali je sada problem bio u spremniku za gorivo – mišićima
Samo treći proljetni remi i žal za propuštenom prigodom. Kao tanki celofan u kojem Scoria zamotava analizu utakmice, jer remi je na domaćem terenu neuspjeh – dva izgubljena boda! I Rijeka je definitivno ugasila plamičak nade u srcima optimista za uzlet na ljestvici.
Rijekin je nogomet igranje pikada s prekuhanim špagetima. Eh, da je Scoriji onaj umjetnik u kopačkama (ljubitelj slika) i strijelac lisac Davor Vugrinec, koji je dvama pogotcima razmontirao Splićane. Kao kralj varaždinskih mladih lavova.
U subotu navečer slavilo se samo u Dražicama, u obitelji ekonoma reprezentacije Pilčića rezao se pršut… Sin Dražen postigao je svoj prvi prvoligaški pogodak. Upisao se u povijest Grobničana u dresu Rijeke. Krenuo stazama suigrača Čavala, pa nekadašnjeg topnika Zorana Bana, Linića, Klića, braće Sharbini… Nema jake Rijeke bez – Grobničana!
Pilčićev pogodak, treći Rijeke u proljetnom nastavku (nakon Čuline i Budicina), nije bio dostatan za uspjeh. Kriv je onaj krakasti Ivan Krstanović, Rijekin krvnik (tri gola glavom u prvoj utakmici), ali i defenzivni kratki spoj domaćina.
Prosuli su sve što su dobro napravili do tada, više se nisu vratili u igru. Rijeka je nedavno dobila čovjeka za »treniranje glave igrača«, ali je sada problem bio u spremniku za gorivo – mišićima. Nestalo je, naime, dominacije iz prve dionice utakmice kada su skratili igralište, presingom na sredini terena držali zagrebaše daleko od svog gola.
U nastavku su izgledali teški, vukli su noge i lovili suparničke igrače u oceanu sredine terena. Uz ugašen izvor mašte. Kraj su dočekali dišući na škrge, silujući igru i loptu. Bespomoćan je bio Scoria u tom razdoblju, badave sve zamjene. Taktika je ostala u svlačionici.
A ekipa koja ne zabija kada treba (Đurišić, Štrok…) na kraju ostaje sa šakom muha. U devet sati igre proljetnog dijela sezone Riječani su postigli samo tri gola, jedan svaka tri sata igre! Scoria još nije pobijedio na Kantridi od svog dolaska (4 prvenstvene i jedna Kup utakmica), uskoro će prohodati dijete rođeno na dan posljednjeg uspjeha Riječana – 2. listopada 2010. (3:0 s Lokomotivom).
Rijekin je nogomet igranje pikada s prekuhanim špagetima
Prije završnog praznog hoda Riječani su dobro stajali na terenu. Vidjelo se što žele i što ne uspijevaju, ali su bika držali za rogove. Bez obzira što Đurišić (još u fazi adaptacije, ali morao je zabiti onu matnu prigodu) nije mogao izaći na kraj s bivšim igračem Rijeke koji bi mu mogao biti otac –- Krunoslavom Rendulićem (38 godina!).
Bila je to subota radosti bivši Riječana – Rendulića, Čeliščaka i Tokića! I tatinih sinova Matea, trenera Luke Pavlovića, i Lovre, predsjednika Dražena Medića.
Sizifov je posao, guranje tog kamena, ako na vrh brda nema igrača koji će zabiti gol. Mislim na igru Rijeka u prvih 60 minuta. Umjesto nokauta, skliznuli su u provaliju novog razočarenja. Bez obzira na to što nisu izgubili pet posljednjih utakmica.
