Jadranki Kosor, primjerice, ne treba titula "osobe koja je završila pregovore s EU" zato da sačuva vlast u zemlji, jer se to ne može dogoditi taman da premijerka uspije ne u tome da uđemo u EU, već da cijelu Uniju učini tek jednom hrvatskom županijom, da pošalje hrvatski svemirski brod na Mars, otkrije što se doista događa sa Slavenom Bilićem, pa čak ni da prestane, na raznim jezicima, iritirati javnost
Ekipa iz Banskih dvora, naprimjer, može se usporediti s vodstvom poduzeća koje ne zna koliko ima zaposlenih, kojom imovinom raspolaže, pa čak ni koliko je savjeta za pomoć pri radu samo osnovalo
A to su oni unutarstranački, koji će uslijediti nakon silaska s vlasti. I sve, baš sve što se u ovoj zemlji zadnjih mjeseci događa u funkciji je predizborne kampanje – za te, HDZ-ove unutarstranačke izbore.
Jadranki Kosor, primjerice, ne treba titula “osobe koja je završila pregovore s EU” zato da sačuva vlast u zemlji, jer se to ne može dogoditi taman da premijerka uspije ne u tome da uđemo u EU, već da cijelu Uniju učini tek jednom hrvatskom županijom, da pošalje hrvatski svemirski brod na Mars, otkrije što se doista događa sa Slavenom Bilićem, pa čak ni da prestane, na raznim jezicima, iritirati javnost (usput, posuđujem s Twittera: “Razgovaraju Chuck Norris i Jadranka Kosor na engleskom. Chuck Norris je sve razumio”).
Dakle, Kosor je u žestokoj kampanji za politički opstanak u vlastitoj stranci. I to je sasvim u redu, legitiman dio političke borbe u jednoj demokratskoj partiji i demokratskoj zemlji.
Ono što nije u redu je, međutim, činjenica da je cijela Hrvatska običan talac borbe za postizbornu podjelu karata u HDZ-u. I da za to svakog dana, plaća vrlo opipljivu otkupninu.
Da bi se dočekalo da sadašnja premijerka nakon izbornog debakla krene u borbu za ostanak na vlasti u stranci, agoniju valja produžiti
Vlada je, naime, potpuno izgubljena u svojoj dnevnoj funkciji krpanja stvari do izbora. Ekipa iz Banskih dvora, naprimjer, može se usporediti s vodstvom poduzeća koje ne zna koliko ima zaposlenih, kojom imovinom raspolaže, pa čak ni koliko je savjeta za pomoć pri radu samo osnovalo.
I ta usporedba, nažalost, nije nikakvo pretjerivanje – već je u svakom svom promilu jednaka stvarnom stanju stvari. Vlada kasni u izradi registra zaposlenih u državnoj upravi, nema popisa državne imovine, a rok od osam dana za popisivanje stotina savjeta i povjerenstava koji djeluju pri Vladi (zbog štednje), vlast je sama sebi zadala u listopadu prošle godine. Danas je travanj…
Zato su uspjeli dovršiti (istina i to sa ustavno vrlo sumnjivim zakašnjenjem) prijedlog novih izbornih jedinica, koje bi trebale odražavati neke prirodne granice dijelova ove zemlje koji će birati svoje zastupnike u Sabor.
No, kad se Hrvatska kroji po mjeri HDZ-a, onda ona izgleda groteskno, uz nekoliko osnovnih ciljeva: da HDZ ušićari barem mandat-dva više, da premijerka pobjegne iz izborne jedinice u kojoj je Milanović, da se suzbije utjecaj HDSSB-a (Slavonija, što je to?), te da svoj zasebni leno dobije svaki od desnih Kosoričinih ađutanata: Božidar Kalmeta i Darko Milinović.
Ovaj posljednji motiv mogao bi možda imati dvostruko dno: da, za HDZ će vjerojatno biti od koristi to što će Lika i Zadarska županija sad biti u različitim jedinicama, jer će neutralizirati dio glasova iz vladajućoj stranci nenaklonjenijih krajeva, no u isto vrijeme ni odvojene pobjede (ako uopće budu pobjede) Milinovića i Kalmete u svojim izbornim jedinicama neće biti tako upečatljive, kao da su karte ostale podijeljene kao dosad.
A to bi moglo nekima izbiti iz ruke dobar argument za onaj postporazni Sabor HDZ-a…
Da bi se, međutim, dočekalo da sadašnja premijerka nakon izbornog debakla krene u borbu za ostanak na vlasti u stranci, agoniju valja produžiti, obzirom da EU još uvijek pruža otpor prema zaključenju pregovora s Hrvatskom.
Svaki dan glavinjanja Hrvatske koju vodi Vlada Jadranke Kosor ima za građane i svoju oznaku s cijenom, te centimetrima koji označavaju dubinu rupe iz koje će ovu zemlju morati vaditi SDP
A da bi se agoniju produžilo, treba još keša, jer državne financije u zemlji koja je odustala od reformi cure na sve strane. Pa tako nije dovoljno što je cijela Hrvatska talac predizborne borbe za postizborni Sabor HDZ-a, već za to valja plaćati i otkupninu. A za nju su predestinirane firme koje su poslovale s plusom a imaju tu “sreću” da im je država (su)vlasnik.
Pa Vlada namjerava od njihovog profita uzeti pola kolača za probušeni državni proračun, a onda još na račun tog keša dignuti novi kredit i odraditi tako na veresiju mandat do kraja. Investicije, razvoj, izlazak iz krize – sve to je, u svjetlu priprema za obračun u HDZ-u zaboravljeno prije nego se stigne izgovoriti Domagoj Ivan Milošević.Svaki dan, tako, glavinjanja Hrvatske koju vodi Vlada Jadranke Kosor ima za građane i svoju oznaku sa cijenom, te centimetrima koji označavaju dubinu rupe iz koje će ovu zemlju morati vaditi SDP.
Stoga bi bila gadna strateška pogreška da ta stranka samo grozničavo broji dane do ustavnog kraja mandata ove vlasti stiščući na prsima rezultate anketa.Ne samo, dakle, da Vladu treba srušiti, gospodine Milanoviću. Trebate je srušiti – vi.
