foto: M.GRACIN
Vlada je, dakle, »odgodila« izmjene Zakona o privatizaciji Ine zato što su i u Bruxellesu, i u Mađarskoj koja momentalno predsjeda u EU, digli obje obrve u zrak kad su vidjeli što se sprema u Hrvatskoj
Samo cigla četiri dana izdržala je vijest koju smo čuli iz premijerkinih usta da Vlada mijenja Zakon o privatizaciji Ine želeći onemogućiti da itko stekne više od 49 posto Ininih dionica.
Prošlog utorka Jadranka Kosor je s ozbiljnim licem najavila da hrvatska vlada piše nove propise o Ini kojima će »zaštititi nacionalne interese Hrvatske«, a već u subotu obavijestila je naciju da se postupak »odgađa«.
Objašnjeno je da se od cijele stvari odustaje do daljnjega zato što je Hanfa predala Državnom odvjetništvu svoje sumnje da se Inine dionice kupuju prljavim kapitalom iz Slovačke i to, navodno, za račun mađarskog Mola.
Tako je nađen dobar izgovor da se još jedna nova ludost ove vlasti ipak stavi na led i da se od nje odustane za vijeke vjekova, što će se evidentno i dogoditi.
Odakle, stoga, hrvatskoj vladi ideja da ima pravo donijeti zakon kojim se proskribira jedna posve normalna tržišna aktivnost, i to upravo u trenutku kad se tope i posljednje nade da će Bruxelles pristati na završetak pregovora u lipnju?
Normalno je, naime, da Hanfa i DORH, ako postoje nezgodne indicije, provjeravaju porijeklo novca u svim značajnijim burzovnim transakcijama pa tako i u ovoj s Inom. U području jurisdikcije europskih propisa nisu dobrodošli kupci koji plaćaju iz crnih fondova pa je poželjno da pranje novca detektiraju i organi u Hrvatskoj.
Budući da su u našoj zemlji do nedavno vladale radikalno drugačije navike, jako je dobro da se takve procedure počnu provoditi kad je riječ i o domaćim i o stranim investitorima.
No takav postupak kontrole u slučaju Ine ne bi zaustavio izmjene zakona, niti bi za to bilo potrebe da ideja takvog zakona, sama po sebi, nije krajnje problematična. Štoviše, kad je premijerka u utorak izašla s viješću o izmjenama Zakona o privatizaciji Ine, njoj je već tada bilo poznato da Hanfa istražuje tko i kako kupuje Inine dionice.
Odgoda zakonskih izmjena, prema tome, nije rezultat novih saznanja o postojanju nekog sumnjivoga inozemnog kupca kao što se to željelo prikazati da se prikrije stvarni razlog zbog kojega je premijerka opet skočila sama sebi u usta.
Vlada je, dakle, »odgodila« izmjene Zakona o privatizaciji Ine zato što su i u Bruxellesu, i u Mađarskoj koja momentalno predsjeda u EU, digli obje obrve u zrak kad su vidjeli što se sprema u Hrvatskoj.
Nisu mogli razumjeti na kojem to ekonomskom svjetonazoru Vlada Jadranke Kosor temelji zamisao da će zakonski osujetiti mogućnost da bilo tko ikad stekne većinski paket dionica jedne kompanije.Naime, dionice Ine su na burzi, što će reći da ih može kupiti svatko tko ima zakonito stečenog novca i svatko kome ih vlasnik želi prodati.
Odakle, stoga, hrvatskoj vladi ideja da ima pravo donijeti zakon kojim se proskribira jedna posve normalna tržišna aktivnost, i to upravo u trenutku kad se tope i posljednje nade da će Bruxelles pristati na završetak pregovora u lipnju?
Vladi je, dakle, diskretno sugerirano da je možda pametnije odustati od takvog zakona koji ne razumije dva i dva jer bi inzistiranje na njemu bilo čisto političko samoubojstvo i dosta velika paneuropska blamaža. Prava istina o razlozima ekspresne »odgode« izmjena Zakona o privatizaciji Ine nisu nikakve istrage, nego dezorijentacija u Banskim dvorima gdje se, umjesto pametne politike, radi pogreška za pogreškom.
