Čitam jutros u Slobodnoj Dalmaciji razgovor Damira Pilića sa saborskim zastupnikom HDZ-a Jerkom Rošinom i umalo da i ja zapadnem u stanje šoka kada shvatim kako je ona često citirana izjava Sanaderova intimusa da je abdikacija bivšega premijera »jedan genijalan potez što ga ograničenost naših spoznaja nije u stanju shvatiti«, objavljena u Novom listu prije nekih 90 nedjelja, rezultat surovoga profesionalizma koji je nadvladao ljudsku sućut kakvu je svatko, pa i novinar, dužan pokazati prema osobama s vidljivim simptomima rastrojstva. Priupitan za tu svoju nezaboravnu izjavu, Jerko Rošin danas tvrdi kako je u vrijeme kad ju je dao našem novinaru »bio u šoku«. A taj šok je bio izazvan upravo tim Sanaderovim »genijalnim potezom« za koji je njegov vjerni prijatelj saznao tek na sastanku Kluba zastupnika HDZ-a, dakle, čitav tjedan nakon što su ljudi iz vrha stranke obaviješteni da će ih voljeni vođa napustiti. 

Rošin se najzad oporavio od šoka i sada o svojim hvalospjevima »genijalnom potezu« Ive Sanadera govori ovako: »Tko je mogao pomisliti da bi jedan Sanader mogao napraviti takvu glupost, što je na kraju tako i ispalo, ako je to bila samo njegova volja… ”Genijalnost” je bila u misli da svojom ”žrtvom” utječe na slovensku opstrukciju hrvatskog puta prema EU.« Sanaderova se genijalnost u Rošinovoj odšokiranoj glavi svela na nevjerojatnu glupost, a i sam mu se njegov prijatelj, kojega je godinama proglašavao od Boga poslanim u ovu zemlju, sada čini nevažnom temom o kojoj on ne bi kazao ni riječi kada novinari ne bi tako inzistirali na tom Sanaderu pa Sanaderu… Rošin se ne odriče svoga prijatelja u nevolji, pa najavljuje da će mu »nositi naranče i šparoge u zatvor«, ali bi se rado odrekao balasta tog prijateljstva o kojemu je nekoć bio raspoložen pričati sve dok vam u diktafonu ne bi crkle baterije. Sada pak koristi prigodu da prije nego što novinar ugasi spravu za snimanje pošto-poto izgovori rečenicu: »Da nismo izgubili toliko vremena na Sanaderu, mogli smo porazgovarati i o ozbiljnim i važnim temama.« 

Kao o, recimo, genijalnim potezima Jadranke Kosor vezanim uz zvonku najavu i mutavu odgodu hitnoga donošenja novog zakona o privatizaciji Ine, što ih ograničenost naših spoznaja nije u stanju shvatiti. Jer kako da shvatiš tu geološko-burzovnu pojavu u kojoj je slovačko podzemlje u istoj ravni, a i na istom poslu, kao i hrvatsko nadzemlje?! I tko će ti povjerovati ako kažeš da si time toliko šokiran da ne možeš ni zamisliti premijerku sa šparogama?