Balkan čeka nove lidere

Zlu ne trebalo Denisa Romca

Denis Romac

foto: AP

foto: AP

 Zamrla osovina Zagreb-Ljubljana-Beograd ponovno je  profunkcionirala kako bi pokazala da barem regionalna suradnja ima  uzlaznu putanju, kad već čelnicima Hrvatske, Slovenije i Srbije sve ostalo kod kuće ide nizbrdo. 



Opljačkana, zapuštena i korupcijom premrežena regija očajnički treba novu generaciju političara



To, naime, trenutačno najviše povezuje hrvatsku premijerku, slovenskog premijera i predsjednika Srbije: katastrofalno niska potpora koju Kosor, Pahor i Tadić uživaju u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. O očajnoj situaciji u kojoj se Kosor nalazi u Hrvatskoj ne treba  trošiti riječi, a ni Pahoru nije puno bolje u Sloveniji.


Pahorov donedavni ministar gospodarstva Matej Lahovnik Sloveniju uspoređuje s podmornicom. »Sada smo u slobodnom padu: predsjednik  vlade pritišće gas i stvara doista veliku buku, no nigdje se ne mičemo.  Kada hoće krenuti naprijed, samo se dublje ukopava u pijesak«, slikovit je Lahovnik. Sve što je rekao za svoju zemlju, vrijedi i za Hrvatsku.


Krajnji rok trajanja Pahorove vlade je listopad 2012., premda se stalno pojavljuju špekulacije kako će i prije kraja mandata biti zamijenjen  sposobnijim i vjerodostojnijim političarem. Pahorom su nezadovoljni  svi, i desnica i ljevica.


Od Pahorovih socijaldemokratskih predizbornih  obećanja ostala je samo gola fasada. Čak i njegovi najbliži stranački suradnici osjećaju nelagodu zbog Pahorove politike, koja nema ništa zajedničko sa socijaldemokracijom. 


Na drugoj strani, u Srbiji, dvostruka politika Borisa Tadića također je  došla pred zid. Lažni demokrat i europejac, Tadić se očajnički želi dopasti nacionalistima.


Njegova perfidna politika potpore Miloradu Dodiku izravno je usmjerena na destabilizaciju Bosne i Hercegovine, a time  i cijele regije. Sva Tadićeva obećanja kojima je osvojio drugi predsjednički mandat 2008., o pridruživanju Srbije Europskoj uniji i o Kosovu,  iznevjerena su.


Tadićevim nebulozama o Srbiji kao »mostu između Zapada i Rusije«, kako otkrivaju WikiLeaksove depeše, američki se diplomati podsmjehuju. 


Nikola Samardžić, ugledni beogradski intelektualac i bivši potpredsjednik Liberalno-demokratske partije, tvrdi ovih dana da EU više Tadiću ne vjeruje. Prema njegovim informacijama, Tadić je »prestao postojati kao ozbiljan politički partner EU«. 


No čak ako su ga i otpisali u Bruxellesu, premijerka Kosor i premijer Pahor – a to se naročito odnosi i na hrvatskog predsjednika  Ivu Josipovića – kompromitiranom Tadiću, kako vidimo, neće  okrenuti leđa.


Njihovo povjerenje u Tadića – kojem zbog skandaloznih  potjernica iz Beograda za hrvatskim braniteljima nisu usudili poslati  ni najobičniju prosvjednu notu – skoro je jednako tako nevjerojatno  kao i njihova naivnost. 


Opljačkana, zapuštena i korupcijom premrežena regija očajnički treba novu generaciju političara, i to političara koji će doista početi  rješavati njezine nagomilane probleme, a ne one koji će interese svojih  zemalja podrediti svojim nezajažljivim – i neopravdanim – političkim  ambicijama. 


više vijesti