Dvije civilizacije, od kojih je svaka krajnje šarena na svoj način, sudarit će se u četvrtak, 2. travnja 2011. godine, u Londonu, da bi »urbi et orbi« pokazali kamo ide ovaj svijet. Tamo će se, iza čeličnih, sigurnosnih zavjesa sastati čelnici država ili vlada Grupe 20 najindustrijaliziranijih zemalja (Argentina, Australija, Brazil, Francuska, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Južna Afrika, Južna Koreja, Kanada, Kina, Meksiko, Njemačka, Rusija, Saudijske Arabije, Turska, Velika Britanija i SAD plus EU), dok će po glavnim ulicama i trgovima prosvjedovati protuglobalistički i protuneoliberalistički pobunjenici svih vrsta, u rasponu od zelenih, sindikalista i anarhista do fejsbukovaca, humanitaraca i novih proletera.

Uvertiru tom sudaru civilizacija usred Londona – pretežno usmjerenu na pobunu protiv novog tačerizma i rigoroznih mjera štednje britanske vlade, zbog kojih će uskoro gotovo 300.000 zaposlenih u tamošnjem javnom sektoru »dobiti nogu« – već je u prošlu subotu, uspješno prikazalo blizu pola milijuna londonskih prosvjednika, kojima će se uoči skupa G-20 u četvrtak priključiti i antiglobalisti iz više susjednih zemalja, kao i mnogi britanski sugrađani, porijeklom iz uzavrelih arapskih zemalja.

I dok superfinancijski London – kao u davnoj Marxovoj viziji – ovih dana postaje prvorazredno mjesto sukoba klasnih interesa rada i kapitala, ili točnije – novih proletera i gramzljive, globalizirane, financijske, energetske i ratne elite, britanski se ministar vanjskih poslova, David Miliband, u razgovoru za talijanski  dnevnik Corriere della Sera, nada da će taj skup »označiti završetak razdoblja američkog unilateralizma, pa ćemo dobiti veliku priliku da se suočavamo s velikim međunarodnim pitanjima svi na istoj razini«. Kao i Miliband, i gotovo svi ostali sudionici tog skupa na vrhu, procjenjuju da će pronaći izlaze iz krize, te dogovoriti rješenja za ublažavanje klimatskih promjena i očuvanje preostalih prirodnih izvora na Zemlji. U tom kontekstu svi iz tog kruga nove svjetske elite smatraju da bi londonski skup G-20 mogao biti »jedan od najznačajnijih nakon okončanja Hladnog rata (i pada Berlinskog zida, ujesen 1989.)«.

Ključna druga riječ – uz multilateralizam – na tom će skupu biti riječ solidarnost, koju će akteri iz spomenuta dva suprotstavljena civilizacijska bloka u Londonu tumačiti na svoje načine. »Povjerenje se može uspostaviti samo ako ljudi u svim našim zemljama osjete da poduzimamo zajedničke napore i da smo shvatili da moramo izvući pouku iz krize«, izjavila je, uoči odlaska u London, njemačka kancelarka Angela Merkel. »EU je već pokazala solidarnost sa zemljama, koje je kriza posebno pogodila. Unija je MMF-u stavila na raspolaganje 75 milijardi eura za hitnu pomoć ugroženim zemljama, od kojih 15 milijardi dolazi iz Njemačke.« Zato će Njemačka u Londonu navijati i za međunarodnu Agenciju za nadzor, koja će se brinuti za pridržavanje donesenih pravila. Prema ocjeni njemačkog ministra financija Peera Steinbruecka, ta bi regulativa morala zadirati u puno dublje sfere, nego što bi to voljeli Amerikanci, te obuhvatiti hedge-fondove, rating agencije, privatne investitore i menadžerske ukupne primitke.

Dok su na londonskim ulicama tijekom prošle subote prosvjednici uzvikivali i radikalne parole, poput:  »Objesimo bankare« i »Opljačkajmo banke« (slično su, ali znatno nježnije, u Zagrebu iskazivali ulični prosvjednici, zagovarajući nacionalizaciju banaka), njemačka je vlada postala lider u borbi protiv poreznih oaza, zemalja čiji zakoni omogućavaju da se u njihove banke prebacuje neoporezovani novac, uz jamstva da će imena klijenata ostati u tajnosti. Tako je i njemački ministar financija već kritizirao vlasti u Austriji i Švicarskoj, jer pretpostavlja da se u njima krije veliki dio neoporezovanog novca iz Njemačke. Većina tih zemalja je ipak signalizirala da će olabaviti »bankovnu tajnu«. To je propis na koji se te zemlje pozivaju kad se od njih zatraže podaci o vlasnicima sumnjivih računa. Onaj tko odbije tu suradnju, završio bi na crnoj listi uz međunarodne sankcije. Njemačka, kao vodeća izvozna sila, očekuje da G-20 u Londonu kažu jasno »ne« protekcionizmu, ali i »snažno da« jačanju fer-igre u međunarodnoj trgovini.