Nije bilo dovoljno kompromitirati se promjenama Zakona o izboru zastupnika oko načina biranja zastupnika manjina kojeg će, prema svim indicijama, Ustavni sud poslati u povijest. Želja da se (kratkoročno) cementira koalicijsko zajedništvo urodila je HDZ-ovom (dugoročnom) ustavno-pravnom blamažom. I to takvih razmjera da se promatrač može s pravom zapitati nije li se stožerna stranka vladajuće koalicije namjerno upustila u tu »avanturu«, znajući da će ona naposljetku propasti, samo da bi preveslala SDSS i predstavnike manjina čija im je podrška trenutno potrebna.

   Nadalje, malo je što se u vladajućoj stranci već godinama prave ludi oko sređivanja popisa birača, da se jednom zauvijek onemogući glasanje »mrtvih« i nepostojećih duša. Pronalaze se svakojaki izgovori da se to pitanje makne s dnevnog reda, pa naša vladajuća i autistična »europska lokomotiva« ne primjećuje kako time Hrvatsku gura u red onih smiješnih i raritetnih kvazidemokratsikih zemalja u kojima broj birača debelo prelazi broj stanovnika.

   I naposljetku, čak se pozivajući na taj i takav popis birača, pet iza 12 mijenjaju granice izbornih jedinica. Najmanje od izbora 2003. godine stižu upozorenja one upućenije manjine u hrvatskom javnom mnijenju da su izbori nezakoniti, jer je odstupanje broja birača u nekim izbornim jedinicama veće od zakonski dopuštenog. No, sve je bilo uzalud dok nije došlo vrijeme da se nešto glasova na sljedećim izborima pokuša uloviti u mutnome. Tobože, HDZ je poslušao Ustavni sud koji je »preporučio« usklađivanje izbornih jedinica sa zakonom. A što je s obavezom vlasti da poštuje te provodi Ustav i zakone i bez signala Ustavnog suda?

   Kulminacija ove ustavno-pravne travestije, popraćene patetičnim optuživanjem oporbe kao najvećeg krivca za sva politička i društvena zla, kao da je ona na vlasti i ima moć bilo što mijenjati, jest ta da je, prema dosad dostupnim informacijama, preživjela upravo najnakaradnija Sedma izborna jedinica – ona od »Jaruna do Jadrana«. Toliko o poštivanju abacede korektnog crtanja izbornih okruga, koja nalaže da se uobliče što je moguće više kao geografski, prometno i razvojno kompaktne cjeline u kojima će birači lakše i bolje prepoznati zastupnike kakvi im trebaju.

   Ovdje se, naravno, ne radi samo o poštovanju rokova i »uputa« naglo probuđenog Ustavnog suda, iako je i to važno, već o načinu donošenja zakona temeljnih za demokratsku proceduru. HDZ se tu, unatoč navlačenju novog ruha, u posljednjih dvadeset godina nije promijenio ni za milimetar. Pokazao se, prije svega, kao stranka koja ne preza od političkog inženjeringa ni u trenutku kada dobar dio javnosti, ne samo na prosvjedima, dovodi u pitanje sve demokratske institucije u zemlji. To je direktni udar na politički sustav, nova kompromitacija s dalekosežnim posljedicama. I, drugo, pozivajući ovih dana sve stranke na »jedinstvo«, HDZ je i u ovom slučaju ponovno pokazao kako to shvaća isključivo jednostrano, kao pomoć njemu, odbijajući bilo kakvu inicijativu s druge strane.

   Oporba misli da ni izborni inženjering neće pomoći HDZ-u. Moguće. No, najstrašnije je u svemu tome da se HDZ u trenutku političke krize predstavlja kao stranka koja je, ponovno, zbog svog interesa od demokracije u stanju napraviti sprdačinu.