Foto Davor KOVAČEVIĆ
Čuti iz usta Zorana Milanovića ono što danima govore HDZ-ovi prvaci – da s izborima nikako ne treba žuriti i da treba Vladi osigurati mir do završetka pregovora sa Europskom unijom – zasigurno je morala biti najljepša glazba za uši premijerke Kosor
Hajdemo do završetka pregovora ruku pod ruku, da Hrvatskoj skratimo i ovu zadnju muku. Tim je riječima jučer u Saboru šef kluba HDZ-a Andrija Hebrang pozvao na prekid vatre najljuće neprijatelje iz Kukuriku koalicije. Malo prije toga, manje slikovito nego Hebrang ali s istom porukom, opoziciji se obratila i premijerka Kosor pozvavši sve političke stranke da »zajedno upremo i napravimo taj zadnji korak za završetak pregovora«.
U HDZ-u su očito odlučili okrenuti ploču pa su, nakon što su dva dana prozirno prodavali smiješnu tezu da iza desničarskih i huliganskih prosvjeda stoji lijeva opozicija, retoriku zaokrenuli za 180 stupnjeva
U HDZ-u su očito odlučili okrenuti ploču pa su, nakon što su dva dana prozirno prodavali smiješnu tezu da iza desničarskih i huliganskih prosvjeda stoji lijeva opozicija, retoriku zaokrenuli za 180 stupnjeva. Tom su zaokretu sasvim sigurno doprinijeli jasni signali koje je jučer u Saboru odaslao šef Kukuriku opozicije Zoran Milanović da suprotni blok ne namjerava stati uz antivladine prosvjede. Jadranki Kosor mora da je pao kamen sa srca na tako jasno distanciranje glavnih oporbenih protivnika od pulsirajući antivladinih demonstracija. Iako one doista nisu bile masovne, činjenica je da je broj prosvjednika rastao iz dana u dan i da su poruke s prosvjeda za vladajuću koaliciju bile izrazito štetne. Čuti iz usta Zorana Milanovića ono što danima govore HDZ-ovi prvaci – da s izborima nikako ne treba žuriti i da treba Vladi osigurati mir do završetka pregovora sa Europskom unijom – zasigurno je morala biti najljepša glazba za uši premijerke Kosor.
Nakon jučerašnje rasprave u Saboru postalo je više nego jasno da HDZ kuca na otvorena vrata kada od oporbe traži da se ne inzistira na raspisivanju izbora odmah. Onoga trena kada se Milanović složio sa HDZ-ovom tezom da bi prijevremeni izbori značili usporavanje Hrvatske na europskom putu, ulični prosvjedi praktički su izgubili neke veće šanse da ostvare svoj cilj – rušenje Vlade prije redovitog roka za izbore. Kada se tome pridoda i puštanje Purde na slobodu, koje će sigurno ispuhati onaj dio braniteljskog nezadovoljstva kojega se HDZ pribojavao i više nego li fejsbukovaca, sva je prilika da su ulični prosvjedi od sada nadalje sve manje opasni za vladajuće.
Onoga trena kada se Milanović složio sa HDZ-ovom tezom da bi prijevremeni izbori značili usporavanje Hrvatske na europskom putu, ulični prosvjedi praktički su izgubili neke veće šanse da ostvare svoj cilj – rušenje Vlade
Od početka je bilo jasno kako izrazito heterogena prosvjednička skupina, koju čini konglomerat različitih likova sa sasvim raznorodnim motivima, ciljevima, interesima i ideološkim pozicijama, nema ozbiljnog potencijala da preraste u kritičnu masu ako iza nje, sa svojom logistikom, ne stane neka iole jača politička snaga.
Sada kada su pravi čelnici Kukuriku koalicije (među kojima naravno nije Damir Kajin čije je pridruživanje prosvjednicima ustvari incident a ne naznaka budućeg ponašanja oporbenog saveza) pokazali tko im je bliži – prosvjednici ili »kolege« iz suprotnog tabora – Jadranka Kosor može odahnuti. Njezin cilj da se pod svaku cijenu održi na vlasti što je duže moguće, pa možda i do krajnjeg ustavnog roka koji istječe u ožujku 2012. godine, na korak je do ostvarenja. Pregovori s EU možda će završiti u lipnju, a možda i u rujnu. Nakon toga trebat će bar koji mjesec da se pripremi i potpiše Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Potom slijedi referendum, a tek onda izbori. Dakle, ništa prije studenog ili još vjerojatnije, ništa do iduće godine.
Sada je sasvim očito da oporba ni sama još ne zna izlaz iz te duboke rupe u kojoj se Hrvatska nalazi, i da im se na vlast nimalo ne žuri
Kada su pristali Vladi dati mir baš sada kada se u društvu konačno pokrenula određena masa nezadovoljnih građana, kada su pristali zajedno sa Vladom gasiti vatru, kada su odlučili pomoći Jadranki Kosor u smirivanju antivladinih demostracija, oporbenjaci su ustvari odustali od svoje deklarirane politike da je Vlada toliko nesposobna da svaki novi dan njezina ostanka na vlasti zakopava Hrvatsku u sve dublju rupu. Da doista misle to što govore, ne bi sada pristajali ići »ruku pod ruku« s tom nesposobnom vlašću, nego bi se uprli da je što prije sruše. I za ostvarenje tog cilja koristili bi svaku pomoć, pa i itekakvu pomoć u vidu antivladinih prosvjeda, bez obzira koliko se (ne) slagali sa stavovima pojedinaca među prosvjednicima.
Sada je sasvim očito da oporba ni sama još ne zna izlaz iz te duboke rupe u kojoj se Hrvatska nalazi, i da im se na vlast nimalo ne žuri.
