Na čelu HUP-ova izaslanstva je, međutim, bio neki novi predsjednik. Ivan Ergović, ako je dobro zapamtila. I onda je taj Ergović nakon sastanka novinarima izjavio da je njemu dosta priče. Jer da se tu previše priča, a ništa ne radi, dok se situacija pogoršava iz dana u dan. I rekao je još da će inzistirati na provođenju reformi u dogovorenom roku, inače će sve više ljudi ostajati bez posla. Toliko od njega, i hvala na pažnji. 

Domaćica sastanka Jadranka Kosor je, za razliku od svoga gosta, bila zadovoljna sastankom u Središnjici. Rutinski je odcvrkutala da su imali »vrlo dobar, iznimno konstruktivan i prije svega otvoren razgovor«, jer njoj – znate već – priče nikad dosta. A onda su joj novinari prenijeli ono što im je izjavio Ivan Ergović i ona se na to čudom začudila. Te nastavila govoriti o razgovoru kao takvom, diskurzivno i disputabilno, kako to već ona umije. »To me čudi da je netko rekao. Suština sastanka je da sjedite i razgovarate. Na samom sastanku ne radi se u smislu da se kopaju temelji za neku novu tvornicu, ali se sasvim sigurno rade pripreme za neku moguću tvornicu koja će otvoriti nova radna mjesta«, mudro je odbesjedila i dodala kako niti jedan argument što su ga u razgovoru iznijeli predstavnici HUP-a nije doživjela kao napad ili kritiku. 

Zar bi išta što se izgovori na nekakvom sastanku s HUP-om, što je njoj valjda još uvijek kratica za Hrvatsku udrugu Popijača, ona mogla doživjeti kao napad ili kritiku ili kao bilo što osim razgovora? A suština razgovora je – da utvrdimo gradivo – u tome da se sjedi i razgovara. Fino sjediš, fino razgovaraš, pa čim sastanak završi, izjaviš da je razgovor bio vrlo dobar i iznimno konstruktivan. I onda opet sjedneš i razgovaraš, nije važno ni s kim ni o čemu, važno je samo da je zadovoljena suština. Ono što je nekome pusta priča, dosadna i besmislena, njoj je to sušta suština. I protiv toga se ne može ama baš ništa, jer o sukusima se ne raspravlja. 

Ne raspravlja se ni o prosvjedima na kojima policija mlati ljude zato što traže da se okonča vladavina Jadranke Kosor. Jer premijerka valjda ni te prosvjede ne doživljava ni kao napad ni kao kritiku, pa cijepljena protiv doživljaja recitira da »ako budemo na cesti, nećemo završiti pregovore za ulazak u EU i nećemo ostvariti taj veliki strateški i povijesni cilj u godini u kojoj obilježavamo 20. godišnjicu samostalnosti Hrvatske« i da su »Hrvatskoj potrebni mir i stabilnost, a ne prosvjedi na ulici«. 

Misli li ona da Europi treba Hrvatska bez cesta i ulica i bez ljudi na njima, kao da su te ceste, ulice i ljudi, a ne vladajuće garniture, razlog što ova zemlja još nije primljena u Europsku Uniju? Misli li ona da je EU čekala samo ovakav sastav u Banskim dvorima? Pa zašto onda Jadranka Kosor u EU ne uvede samo sebe i svoju Vladu, bez balasta suvišnih ljudi i nepoželjnih ulica?