Ipak, prosvjed udruga na Markovu trgu i pismo europskih novinara, kao podrška domaćoj strukovnoj organizaciji, nisu bili uzaludni
I Grčka je 1981. godine primljena u članstvo isključivo prema kriterijima »političke podobnosti«, a ne takozvane pune kapacitiranosti zemlje da usvoji zajedničke regule ponašanja
Tako je bilo i 2004. godine, kada je u članstvo primljeno deset zemalja, tako je bilo i 2007. godine, kada su članice Unije postale Bugarska i Rumunjska.
Da nije bilo riječ o prevazi političke volje, na članstvo u EU mnoge bi se zemlje morale još strpjeti.
Primjerice, Latvija i Estonija zbog tretiranja ruske manjine, Slovenija zbog »izbrisanih«, Cipar zbog podjeljenosti otoka i odbijanja tamošnjih Grka da sa sobom »povuku« i Turke, Bugarska i Rumunjska zbog korupcije… Ni u prošlosti nije bilo puno drukčije.
I Grčka je 1981. godine primljena u članstvo isključivo prema kriterijima »političke podobnosti«, a ne takozvane pune kapacitiranosti zemlje da usvoji zajedničke regule ponašanja.
Ipak, prosvjed udruga na Markovu trgu i pismo europskih novinara, kao podrška domaćoj strukovnoj organizaciji, nisu bili uzaludni.
Ne samo zato što je nakon gorkog iskustva s Bugarskom i Rumunjskom EU odlučila »stegnuti remen« na Hrvatskoj kao prvoj zemlji iz »problematične« regije koja se našla pred njenim vratima.
Ta »rigoroza« naime i u povoljnoj političkoj klimi za prijem Hrvatske još uvijek može ponukati pojedinu članicu da, čim dobije »mesa« da u Hrvatskoj forma i stvarnost idu u raskoraku, a za što i nije potreban neki naročiti politički mikroskop, pokuša spustiti brklju i natjerati hrvatske vlasti na korekciju ponašanja.
