Ivana i Marko, nazovimo ih tako, mladi su bračni par bez djece, sa  solidnim plaćama u još uvijek solidnim poduzećima. Kreditno su  sposobni za kupnju svojih prvih 65 kvadrata, i s neba im je pao novi  Vladin model poticanja prodaje stanova – svojih 65 kvadrata, koje će  kupiti kreditom na 25 godina, prve četiri godine otplaćivat će s ratom  od dvije i pol, umjesto pet tisuća kuna.

Sjajno, i dovoljno da im zavide  Tihana i Robert, drugi bračni par, koji je kredit digao prije tri godine, i  ratu plaća pet tisuća. I Ivana i Marko, baš kao i Tihana i Robert, za sada su, ipak, srednji hrvatski sloj koji je kreditno sposoban. 

Ali tu su onda i Kristina i Davor. Ona radi u frizerskom salonu za tri i  pol, on kod privatnog majstora za isto toliko kuna. U banku im je po  kredit bolje i ne ulaziti, koliko god im država bila spremna četiri godine plaćati pola rate.

Čitave su vojske Kristina i Davora u ovoj državi, ljudi kojima će krediti uvijek biti bezobrazno nedostupni, i koji moraju »durati« u stanovima svojih roditelja.  Ne moramo, ruku na srce, svi u Hrvatskoj imati vlastiti stan, nema ga  niti većina Europljana.

Ali uredite nam onda tržište najamnih stanova,  tako da ne moramo više strepiti hoće li nas Gazdarica, ona koja je stan  dobila od socijalizma skoro pa besplatno, pa još i sagradila vikendicu u  kojoj danas »renta« apartmane, izbaciti van kad joj bude »ćeif«, il’ joj se  uda kćer.