Foto: V. KARUZA
Hrvatska će se u povijesti svjetskoga rada pamtiti kao zemlja u kojoj ljudi početkom druge decenije XXI. stoljeća nisu imali pametnijeg posla od prebrojavanja nezaposlenih
Radilo se u ovoj zemlji svašta da bi se od nje na koncu napravilo ništa. Hrvatski su šljakeri, meštri i visokoobrazovani stručnjaci bivali i još uvijek bivaju hvaljeni po svijetu, baš kao što su u majci domovini bivali, bivaju – a i bivat će! – proglašavani neradnicima, niškoristima i ništarijama. I opet su ti ljudi, unatoč neradničkoj stigmi kojom su trajno obilježavani, uspijevali štošta napraviti i u zemlji gdje su rođeni. Ali uzalud im trud.
Sve što je ovdje itko ikada izgradio i stvorio ostat će zaboravljeno, a Hrvatska će se u povijesti svjetskoga rada pamtiti kao zemlja u kojoj ljudi početkom druge decenije XXI. stoljeća nisu imali pametnijeg posla od prebrojavanja nezaposlenih.
Nema Vlada koristi od skrivanja registra nezaposlenih kao što ga ima od tajenja podataka iz registra branitelja koje se, broj nam je svjedok, pokazalo turbopametnim
Enormne zasluge za njegovanje tog kulta besposlenosti pripadaju udarnicima iz Hrvatske udruge poslodavaca, ministru gospodarstva Đuri Popijaču i navlastito prvoministarki Jadranki Kosor koja je nagađanje o broju nezaposlenih pretvorila u dvorsku zabavu. I sad se nitko u njezinu okruženju ne bavi ničim osim lupetanjem cifara: šije-šete, oto-nove, tristo-četristo…
Gospođa Kosor i njezini vlastarbajteri pritom pokazuju takvu algebarsku vještinu da bi im iz samilosti trebalo ugraditi automatske brojače ovaca pred spavanje, jer vjerojatno već pri sedamnaestoj ovci pomiješaju ovce i novce, pa hajde sve ispočetka… A san nikako na oči, i tako se onda dočeka zora i novo jutro iz kojeg se kreće u nove neradne pobjede, u novu rundu bunovnog buncanja o broju nezaposlenih.
Zakaže se onda sjednica Vlade, koja počne od nulte točke, a nulta točka je paničan pokušaj da se taj broj nezaposlenih nekako približi nuli… Ako ne ide drugačije, a onda barem premijerkinim energičnim »odbijanjem insinuacija da je Vlada skrivala brojku nezaposlenih«, pri čemu je glavni argument da bi to »u najmanju ruku bilo glupo«, a glupo bi bilo jer gospođa Kosor kaže kako »ne vidi zašto bi Vlada od skrivanja imala koristi, dapače«.
Premijerka, nadalje, kao u najmanju ruku pametno, ispaljuje da je “najveći broj ljudi na Zavod došao iz tvrtki koji se bave turizmom, očito jer nije turistička sezona”
Nema Vlada koristi od skrivanja registra nezaposlenih kao što ga ima od tajenja podataka iz registra branitelja koje se, broj nam je svjedok, pokazalo turbopametnim.
Prvoministarka potom izgovara nešto što ona ne smatra ni u najmanju ruku glupim, a to je njezina procjena da broj nezaposlenih kojim barata Zavod za zapošljavanje nije točan.
Taj fantomski broj je, veli ona, porastao za 43 posto zbog – socijalnih povlastica, jer se svi ti inače prezaposleni ljudi prijavljuju na burzu rada »zbog uvjerenja o dječjem doplatku i zato što žele sudjelovati u popisu stanovništva«.
Premijerka, nadalje, kao u najmanju ruku pametno, ispaljuje da je »najveći broj ljudi na Zavod došao iz tvrtki koji se bave turizmom, očito jer nije turistička sezona«. Ako je išta u najmanju ruku glupo, onda je to očekivanje da nam tako temeljito upućena osoba napokon otkrije stvarni broj nezaposlenih u Hrvatskoj.
I da nam kaže ubraja li se sada u tu kategoriju i odvjetnik Anto Nobilo koji je – kako bi se zaštitila tajnost Kosoričina poslovanja u Sanaderovu timu – kažnjen šestomjesečnom zabranom rada.
