Uzgovorio se msgr. Juraj Jezerinac prošloga tjedna u Karlovcu o »odvratnom i ponižavajućem« načinu na koji Europska Unija pristupa Republici Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Dešifrirao je ordinarij vojni i prelat natopaktovski da euronionisti iz Bruxellesa imaju za cilj »poniziti ovu zemlju i njezinu povijest, ubilježiti u glavu svakog njezina građanina osjećaj krivnje i potrebu ispaštanja za neku povijest koju oni čitaju onako kako hoće, a ne kakva ona uistinu jest«, te im spočitnuo licemjerje i dvostruke kriterije – naravno, uvijek na štetu Hrvatske.

  Potom je biskup Jezerinac, u svojstvu i trojstvu pastira, Hrvata i građanina, postavio i nekoliko retoričko-ortopedskih pitanja, vezanih uz uspravan hod i plaženje na koljenima. Nisam baš najbolje razumio zašto se visoki dužnosnik firme koja propovijeda skrušenost, poniznost, pognutost i klečanje pred autoritetima sada najednom brine za kralješnice i koljena, a nisu mi – priznajem – bili najjasniji ni motivi iz kojih se msgr. Jezerinac usklično pitao: »Hoće li ovakva politika Europske Unije na jedan uvijeni način prisiliti ovu zemlju da svoj imutak rasproda u bescjenje, a stanovništvo ostane bez posla i izvora egzistencije?«

  Poznata je osjetljivost crkvenih velikodostojnika na pitanja imutka i svakoj je krštenoj duši jasno da su hrvatski biskupi upravo zbog svoje imovinske tankoćutnosti nedavno predložili da se u portfelj Crkve upiše vlasništvo nad dionicama u državnim firmama. Isto tako je i kršćanima i inovjercima i agnosticima i ateistima dobro znano da vojni ordinarij stoluje u luksuznom zdanju na Ksaveru i da je ta zgradurina podignuta kako bi svjedočila o crkvenoj skrbi za zaposleno i nezaposleno pučanstvo, te kako bi svojim mramorom i mahagonijem zaštitila izvore egzistencije stanovništva u Republici Hrvatskoj. Stoga nas Jezerinčeva karlovačka propovijed stavlja pred dvojbu: strahuje li Crkva da će se ponižavajućim ulaskom u Europsku Uniju smanjiti i vrijednost njezina imutka ili se boji da će se zbog porasta nezaposlenosti i ugrožene egzistencije pučanstva smanjiti i ona proračunska suma kojom građani ove zemlje, kao taoci ugovora što ih je Republika Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom, bivaju primorani financirati družinu s Ksavera, Kaptola i iz ostalih spomenika kršćanske skromnosti?

  Zanimljiva je nadalje i Jezerinčeva usporedba odvratnog i ponižavajućeg odnosa Europske Unije prema Hrvatskoj s tretmanom kardinala Alojzija Stepinca od strane komunističkih vlasti. Misli li vojni ordinarij da je blaženik iz Krašića bio simbol ponosnog ulaska Endehazije u osovinske integracije sredinom prošloga stoljeća i sugerira li nam on to da je tadašnja Hrvatska svojim tadašnjim saveznicima pristupila uspravna hoda i bez plaženja na koljenima? Ako nam je u ovom trenutku, kao što to tvrdi msgr. Jezerinac, potrebna Stepinčeva »hrabrost, odlučnost, razboritost i zagovor bez kojega nema smjelosti«, e tada, dragi vjernici i nevjernici, možete slobodno krenuti u nabavku svih dostupnih ortopedskih pomagala. I debelih štitnika za koljena.