Aktualni ministar unutarnjih poslova nije demantirao svoje političke ambicije i mogućnost da se ponovo učlani u HDZ u trenutku kad vladajuća stranka – nakon odlaska Sanadera i pod pritiskom borbe protiv korupcije – prolazi veliku kadrovsku rekonstrukciju i kad se postavlja pitanje hoće li je Jadranka Kosor moći voditi i poslije parlamentarnih izbora
Međutim, aktualni ministar unutarnjih poslova nije demantirao svoje političke ambicije i mogućnost da se ponovo učlani u HDZ u trenutku kad vladajuća stranka – nakon odlaska Sanadera i pod pritiskom borbe protiv korupcije – prolazi veliku kadrovsku rekonstrukciju i kad se postavlja pitanje hoće li je Jadranka Kosor moći voditi i poslije parlamentarnih izbora.
Čak i trenutak u kojem je Karamarko pred najširom hrvatskom javnosti neizravno promovirao svoje političke ambicije nije bio slučajan. Bio je to dnevnik HTV-a, nakon vijesti o nezapamćenom saborskom sukobu među najutjecajnijim HDZ-ovcima – Šeksom, Jarnjakom i Bebićem. Dok se HDZ-ovi veterani svađaju stvarajući dojam da oni i njihova stranka silaze s političke scene, kao protuteža iskače Karamarko koji neizravno daje do znanja kako još nije sve gotovo i kako HDZ još ima nepotrošenih osoba za kadrovsku obnovu.
Oporba je Karamarkove iznenadne političke ambicije prepoznala u njegovoj najavi da će MUP istraživati zločine u Drugom svjetskom ratu, precizinije komunističke. Karamarko može izražavati političke stavove, kao svaki ministar, ali je zanimljivo da je u okviru svojih nadležnosti pronašao upravo komunističke zločine, jer to pokazuje smjer kojim bi mogla krenuti i HDZ-ova predizborna kampanja protiv SDP-a. Od otvaranja pitanja ustaša, partizana i komunista prije izbora, najviše koristi redovito ima HDZ, jer to skreće pažnju s teških egzistencijalnih problema Hrvatske i njezinih građana, a pomaže i aktiviranju apatičnih HDZ-ovih birača.
Otvaranjem tog pitanja, međutim, Karamarko je pokazao na koga u HDZ-u računa u svojim ambicijama. To je ponajprije desno krilo stranke koje već godinama nije čulo nijednu ideološku, antikomunističku izjavu koja bi ga zapalila. Od Jadranke Kosor teško je očekivati da ga tako zapali – ne samo zato što je pohađala političku školu u Kumrovcu dok ju je vodio Ivica Račan, nego i zato što je njezin politički govor umjeren i fin. Karamarku je, naprotiv, antikomunizam bio ideološka legitimacija, a na tom se polju osjeća kao kod kuće. Ako se uzme u obzir i njegov dugogodišnji rad u policijskim i obavještajnim strukturama, nije čudno što mnogi promatrači bliski HDZ-u vjeruju da bi Karamarko mogao toj stranci biti od goleme pomoći na izborima. Mnogi, štoviše, smatraju da bi se mogao kandidirati i za predsjednika HDZ-a. Rasplet događaja ipak ne treba očekivati prije parlamentarnih izbora, kada će HDZ pokušati spriječiti da rasulo u stranci – poput svađe u Saboru – izbije na površinu. Događaji kojima sada nazočimo zapravo su razigravanje HDZ-ovaca i njihovo zauzimanje startnih pozicija za redoviti izborni sabor koji se treba održati nakon parlamentarnih izbora, u proljeće 2012. godine. Otvorenu borbu za vlast u stranci može se očekivati tek poslije završetka borbe za vlast u državi. Ako HDZ izgubi parlamentarne izbore, Jadranki Kosor bit će vrlo teško zadržati mjesto predsjednice stranke. U svakom slučaju, uz Darka Milinovića, koji je već pokazao visoke ambicije, ona je sada dobila još jednog mogućeg suparnika za prvo mjesto u HDZ-u. Međutim, hoće li Karamarko nastaviti tim putem i kandidirati se za šefa HDZ-a, prerano je tvrditi. To ovisi o razvoju događaja i Karamarkovoj procjeni. Za sada, izvjesno je da političke stranke jako vole policajce i obavještajce kao pozadinsku potporu, ali ne vole ih kao izborne kandidate za najviše političke dužnosti. Još manje ih vole birači – upravo zbog lošeg iskustva iz komunističkog sustava.
