Neka nikoga ne čudi što je ceh stezanju državnog proračuna platilo i poboljšanje zdravstvene zaštite na otocima. Mnogo toga što je tamo doista trebalo brisati, ili bar drastično srezati, ostalo je zacementirano jer se vladajuća stranka, njeni koalicijski partneri i Vlada nisu htjeli zamjeriti svojim potencijalnim biračima, točnije klijentima s čijom podrškom vladaju. S otocima i otočanima je drukčije.

Premalo ih je, pogotovo onih na udaljenijim i manje naseljenim otocima kojima je pomoć najpotrebnija, da bi, k tome raspršeni u tri izborne jedinice, donijeli odlučujuću prevagu bilo kojoj stranci.

Zato se ministru Darku Milinoviću nije bilo teško složiti da se stornira projekt kojim bi i zimi, dok pušu juga i bure a nema ni turista kojima ne smije pasti ni vlas s glave i za koje se uvijek nađe neko rješenje, brodovima-ambulantama i helikopterima mogla stizati hitna medicinska pomoć na otoke koji su zbog morske »prepreke« od najbližih centara udaljeniji nego što se to čini zagledanjem u geografsku kartu.

Za ta tri sata, koliko naime traje sporovozni prijevoz bolesnika s Mljeta u ne tako daleki Dubrovnik, može se kopnom bez većih problema prevaliti ogromna udaljenost od 400 kilometara, odnosno autoputom stići od Rijeke do Splita ili od Zagreba do Lipovice (granice sa Srbijom). U ta tri sata vožnje preko mora i planina teško bolesni otočani međutim mogu umrijeti… polažući život na oltar bešćutne domovine.

Politika prema otocima jedno je od područja s najmanje međustranačkih trvenja. U posljednjih desetak godina i koalicijska i HDZ-ova vlast učinile su dosta na realizaciji različitih projekata kako bi se uvjeti života na otocima bar donekle približili onima na kopnu. Kriza čini svoje, ali započeti programi, posebno oni koje gura matično Ministarstvo mora, nisu ugroženi. Vjerojatno je tog »jokera«, skrivenog u različitim i već postojećim stavkama državnog proračuna, izvukla predsjednica Vlade Jadranka Kosor kada je nekidan najavila ulaganja u otoke od 200 milijuna kuna!

No, još uvijek ima »crnih rupa«, kvalitetnih i za otočane životno važnih projekata koji su na čekanju. Posebno je kritična točka organizacija zdravstvene službe, ne samo hitne pomoći. A tu ne bi smjelo biti ni oklijevanja niti opravdanja zbog krize i problema državnog proračuna, a kamo li igre brojkama. Otočani jednostavno nemaju alternativu, koliko god ih prema nečijim procjenama bilo malo. Ministar Milinović bi toga trebao biti svjestan.

Ali, očito, Mljet, slično kao i Ilovik, Premuda, Vis, Lastovo ili neki drugi otok, nisu ni Gospić ni Korenica. Pa ih se, kada je riječ o poboljšanju zdravstvene zaštite, može potezom pera prebrisati i ostaviti »za neka bolja vremena«.

Do kada bi, na »ponos« ministru i čitavoj Vladi, otočani svakog dana mogli citirati rečenicu upravo iz izbrisanog projekta: nepostojanje brodova-ambulanti nedopustivo je za državu u kojoj na otocima živi preko 120.000 stanovnika, a u turističkoj sezoni znatno više.