Jadranka Kosor tek je donekle u pravu kada kaže da će prljava kampanja štetiti svima koji se u nju upuštaju, jer onaj tko drugoga povlači po blatu – i sam se uprlja.

Smiješno je, naravno, što predsjednica HDZ-a tako moralizira samo koji sat nakon što je Andrija Hebrang u Saboru sasuo čitavu paljbu jeftinih objeda na račun SDP-ovca Željka Jovanovića, optuživši ga, primjerice, da je »frustriran jer su mu HDZ-ovci srušili njegovu Jugoslaviju i pobjedili omiljenog mu političara Slobodana Miloševića«.

Andrija Hebrang nije u HDZ-u nekakav pikzibner i lijevo smetalo koji je ovakvim istupom iskočio iz stranačke stege, nego je predsjednik zastupničkog kluba i potpredsjednik vladajuće stranke. Uostalom, skupa s njim na presici protiv Jovanovića sjedio je i govorio još jedan stranački veteran, potpredsjednik HDZ-a i Sabora Ivan Jarnjak.

Kada bi se šefica HDZ-a uistinu, a ne samo deklarativno, zalagala za čistu predizbornu kampanju bez nabacivanja blatom, ni Hebrang ni Jarnjak ne bi dobili zeleno svjetlo za ovako žestoku retoriku, koja graniči s govorom mržnje.

Jasno je, dakle, da se HDZ vrlo svjesno odlučio na kombinaciju pozitivne i negativne izborne kampanje u kojoj je Jadranki Kosor namjenjena uloga dobrog, a Hebrangu ili Šeksu ona lošeg policajca.

Jadranka Kosor predstavljat će se kao »big mamma«, koja strpljivo i dobrohotno poziva posvađanu dječicu na mir u dvorištu, koja teško radi za dobrobit kuće i osmišljava projekte kako bi svima bilo bolje.

Svaki drugi tjedan, eto, Kosor sa nekom novom power point prezentacijom o 10, 30 ili sto novih planiranih vladinih investicija. I jučer je opet predstavila neke nove nejasne projekte na kojima obećava zapošljavanje 150 tisuća ljudi tijekom ove godine.

Na stranu sada koliko će ljudi zaista povjerovati da su Kosor i njezina ekipa u stanju takvo obećanje i ostvariti; činjenica je da Jadranka Kosor pokušava stvoriti percepciju da nešto konstruktivno nudi i da nešto radi, dok niske obračune s političkim neistomišljenicima redovito prepušta Hebrangu ili Šeksu.

Njih javnost ionako percipira kao »loše dečke« HDZ-a, i »Predsjednica« se uvijek od njih može distancirati kako bi ispalo da je ona u HDZ-u taj napredni, moderni i umjereni element koji mora trpiti ove HDZ-ovce starog kova. Ništa novo. Sasvim je istu političku taktiku često koristio i njezin prethodnik Sanader.

Iako ni HDZ-ovcima takva prljava kampanja ne može donjeti bogzna što, ona je logična u trenutku kada im je bivši predsjednik, te još par desetaka stranačkih drugova po pritvorima ili pod sumnjom za najteže oblike zloporaba i korupcije. Što drugo preostaje HDZ-ovcima, čija je stranka duboko kompromitirana aferama, nego pokušaj da koliko god je moguće uprljaju i političke protivnike, pokažu kako nema bezgrešnih i kako su u politici svi uglavnom – isti.

Blatna kampanja, međutim, sasvim je krivi izbor za SDP. Danas, kada je Ivo Sanader u austrijskom zatvoru, kada mediji mjesecima iz dana u dan razvaljuju HDZ-ove afere i kada više nikoga u ovoj zemlji ne treba uvjeravati da je vladajuća stranka nezakonito financirana državim novcem opranim preko crnih fondova – nije uloga opozicije da ljudima objašnjava ono što ionako već znaju.

Besmislena su stoga verbalna nadigravanja Zorana Milanovića sa Jadrankom Kosor oko njezinog stana pa i uzastopni bombarderski naleti Željka Jovanovića o tome da je HDZ kriminalna organizacija.

Recite nam konačno nešto što ne znamo! Ne trebaju biračima ni Milanović ni Jovanović objašnjavati da je zemlja pokradena, u gospodarskoj krizi, da ljudi sve teže žive, i da je zato najviše kriv HDZ.

Pitanja na koja oporba do izbora treba dati odgovor malo su teža: znate li, možete li i kako ćete vi to, gospodo, raditi bolje od njih? No, ako je suditi po početku izborne godine, biti će ovo prije godina blata i mulja nego godina ikakvih odgovora. Nabacivanje blatom, naime, ne iziskuje nikakv trud.