foto: P.FABIJAN
S jedne strane, lošim radom Vlade u proteklih sedam godina izgubljeno dragocjeno vrijeme i šteta po razvoj zemlje je već učinjena, a s druge strane nemamo nikakvih garancija da će posao u narednih nekoliko mjeseci biti obavljen kako treba
U Sloveniji i prelati znaju kada se trebaju povući. Mariborski nadbiskup Franc Kramberger odlučio je otići s funkcije, a Vatikan mu je to odobrio, iako mu nedostaje još pola godine da s navršenih 75 godina ispuni uvjet za redovno umirovljenje.
Na tu su ga odluku, javna je tajna koju Katolička crkva ne želi izravno potvrditi, nagnali financijski problemi nadbiskupije koja se proteklih godina upuštala u brojne i (očito) neisplative poslove.
Političkim riječnikom kazano, mariborski nadbiskup je podnio ostavku prije kraja mandata. Učinio je ono što, primjerice, predsjednici Vlade Jadranki Kosor nije ni u primisli.
Premda je Vlada u financijskim problemima, a ocjena njena rada od strane građana – onih koji su u demokratskim sustavima jedini mjerodavni valorizirati učinak Vlade, pokazuje zadnje istraživanje Cro-demoskopa, pala na nikad nižih 2,15.
Već 20 godina naime svi koji išta znaju o brodogradnji i hrvatskim brodogradilištima uzalud trube da je njihov glavni problem korupcija
Ta i takva Vlada, međutim, i dalje »izvozi« optimizam: da će zemlji u cjelini krenuti na bolje, da će ustrajati u borbi protiv korupcije i provesti »odlučne« reforme, naposljetku, da treba na miru dovršiti pregovore s EU. No, njena je kompetencija upitna.
S jedne strane, lošim radom Vlade u proteklih sedam godina izgubljeno dragocjeno vrijeme i šteta po razvoj zemlje je već učinjena, a s druge strane nemamo nikakvih garancija da će posao u narednih nekoliko mjeseci biti obavljen kako treba.
Ne mislimo pritom, naravno, na formalan dovršetak pregovora, što će prvenstveno zavisiti od političke volje članica EU a većina njih je trenutno Hrvatsku spremna progurati naprijed, koliko na takvo ishodovanje aranžmana s Unijom od kojih građane neće poslije boljeti glava.
Jedan od tih ključnih projekata gdje se Vlada, eto, treba »dokazati« jest brodogradnja. Kaznena prijava protiv donedavnog direktora »3.maja« Željka Starčevića, međutim, najbolji je pokazatelj truleži vlasti koja je godinama odbijala rješavati stvarne probleme brodogradnje, da bi tek pod pritiskom Europske komisije pokušala navrat-nanos sanirati stanje dovodeći u pitanje sudbinu cijele industrije.
Već 20 godina naime svi koji išta znaju o brodogradnji i hrvatskim brodogradilištima uzalud trube da je njihov glavni problem korupcija. U džep su godinama trpali svi koji su mogli i stigli, od razine države do razine tvrtke i kooperanata. Zbog toga nije bilo ni restrukturiranja ni pozitivnog poslovanja, ali je bilo upumpavanja novca poreznih obveznika.
I onda, kada je već EU sjela na vrat Hrvatskoj, i kada su se u iščekivanju natječaja za privatizaciju ovih tvrtki očekivali pravi rezovi, dogodilo se da je za direktora doveden čovjek koji je – produžio tamo gdje su njegovi prethodnici stali.
Valja na koncu moliti Boga da Končar ima pokrića i da su njegove namjere za kupnju tri brodogradilišta ozbiljne
I završio s kaznenom prijavom. No, gdje su cijelo to vrijeme bili, i to je u ovoj priči i Vladi i njenoj »sposobnosti« bitno, članovi Nadzornog odbora koje je tamo postavila država? Gdje je gledala Vlada koja je doslovno na dnevnoj vezi s Bruxellesom? Kome Vlada još može prodati priču da se popravila i da će biti bolje?
Valja na koncu moliti Boga da Končar ima pokrića i da su njegove namjere za kupnju tri brodogradilišta ozbiljne. Bio bi to spas za Rijeku, Kraljevicu i Trogir, podjednako kao i za državu. U ovu se Vladu doista više nije ufati.
