Evo nama gospodarskog spasa s nebesa, jedinog u koji se u ovoj zemlji vjerovalo! Obasjao Bog svojom mudrošću zemaljsku prepredenost službenika svojih i uslijed te fotosinteze na Kaptolu je nikla spasonosna ideja. Katolička će crkva, kako nam se naviješta u Večernjem listu, kao naknadu za svoju imovinu oduzetu nacionalizacijom uskoro zatražiti da joj se daju udjeli u državnim tvrtkama, isti oni čiju je rasprodaju nedavno predložio premijerkin savjetnik Borislav Škegro.

  Novinar Darko Pavičić se poziva na visoke crkvene krugove i prenosi nam da oni od preuzimanja vlasništva u strateškim državnim poduzećima očekuju višestruku korist. Ponajprije se – u skladu s poučkom o Bogu i bradi – namjerava okoristiti sama Crkva, jer će dionicama namiriti dug koji joj država nikada ne bi mogla vratiti u nekretninama, novcu i sličnim propusnicama za Kraljevstvo nebesko. Naravno, Crkva te dionice nikada ne bi uzela samo za svoju nego za opću dobrobit, pa će njihovim trpanjem u svoj vlasnički portfelj štititi i nacionalne interese. Jer ona svoje vrijednosnice, uvjerava nas novinar Večernjaka, nikada ne bi prodala strancima. Baš kao što stranim ulagačima nije prodala ni pedalj zemljišta koje joj je denacionalizacijom vraćeno.

  U tu se crkvenu principijelnost do sada mogao uvjeriti tko god je htio, pa tako i onaj austrijski hotelijer koji je od zadarskih benediktinki – čiju poduzetnost valja uvijek iznova spominjati i isticati kao primjer – kupio grunt u Petrčanima, unatoč tome što se potomci nekadašnjih crkvenih kmetova još uvijek spore sa Svetom Majkom Feudalnom oko vlasništva nad tom parcelom. Ali – nemojmo sad sitničariti, jer isto tako znamo i za svećenike koji na misama zahvaljuju Bogu »za ove naše hrvatske lopove« i svima koji nemaju respekta prema tom Božjem daru poručuju: »Kome se ne sviđa, neka se gubi iz Hrvatske!«

  Crkva kao svoje neporecive vlasničke karakteristike ističe sigurnost, financijsku stabilnost i transparentnost u poslovanju, o čemu svjedoči i onaj multimilijunski kreditni aranžman što ga je Varaždinska biskupija prije četiri godine sklopila s kraljicom plastičnih boca Barbarom Bešenić, koja je blagonaklonost crkvenih otaca stekla svojom hrabrom borbom za podrivanje dijaboličnog komunističkog sistema. Lažna ali blagoslovljena aureola političke uznice – stečena robijanjem zbog mjeničnih malverzacija – Bešenićki je otvorila i crkvenu blagajnu, pa će poslovno sigurna i transparentna Crkva svoje novce vidjeti kad i država utjera zatajeni porez, dakle – negdje oko Svetog Nigdarjeva, dan prije, dan poslije.

  Na crkvenu priču o preuzimanju dionica u cilju nacionalnog spasa navodno su nasjeli i vodeći hrvatski sindikati koji se spremaju listom podržati tu veliku pretvorbu trulog državnog vlasništva u zdravi kaptolski kapital. Pa se još valjda samo anarhosotonisti pitaju: koliko je najavljenoj rasprodaji udjela u državnim firmama kumovalo dosadašnje izdašno financiranje Crkve iz proračuna? I je li pad socijalizma bio tek uvod u kaptolizam?