Ta vrsta ratnog profiterstva bila je, naime, u to vrijeme nakaradno legalna. Tuđmanov režim se adekvatno pravno i formalno osigurao propisima, stambenim komisijama MORH-a u svakom većem gradu i svetošću potpisa Gojka Šuška.

   Ljudi koji su za vrijeme rata dolazili kući s fronta čuli su da MORH dijeli stanove šakom i kapom HDZ-ovim činovnicima koji se nisu maknuli iz fotelje, političkim facama i ljubavnicama važnih persona. Mi u Zagrebu, koji smo dvaput dnevno trčali s djecom u skloništa i radili za 200 maraka, znali smo da naglavačke iz stanova izbacuju bivše da bi ih dali sadašnjima. To su se onda zvale »deložacije«. Ali posumnjati u tu stvar smatralo se veleizdajom.

   Rijetki slobodni mediji pisali su tada kako je Tuđman otkupio vilu u Nazorovoj, kako se naglo okućio Šušak, kako je veliki društveni stan u centru Zagreba dobio Šeks. Među sretnim dobitnicima takozvanih vojnih stanova bili su Ante Beljo, general vojne propagande Ivan Tolj i njegov pomoćnik Dušan Viro, Vladimir Zagorec, Rojs, Miljenko Crnjac, Miro Laco, Ivan Praljak i mnogi drugi. Zbrinuli su se i svi spretniji članovi stambene komisije MORH-a. Matku Kakarigiju, šefu komisije koji je već imao stan, bio je malo još jedan pa je uzeo još dva.

   Osječka vojna stambena komisija darovala je Glavašu 154 kvadrata koje je otkupio za četiri tisuća maraka, a poslije za 280.000 prodao Slavonskoj banci gdje je bio član nadzornog odbora. Za 18.000 maraka MORH-ov stan otkupio je Gotovina. Omrsila se i Jadranka Kosor.

   Ministarstvo obrane financiralo je i uređenje poklonjenih stanova. Osobno znam jednog visokog časnika sklonog kocki i piću kojem su adaptirali 150 kvadrata u centru Zagreba jer se iznervirao zbog pohabanih pločica i parketa.

   Večernji list daje nam sada nove detalje da se možemo ponovno žderati kakve su majmune napravili od nas. Vidimo, dakle, da je Praljak dobio i za 20 posto cijene otkupio 98 kvadrata u Ilici jer je pokazao nezadovoljstvo s malo manjim stanom koji mu je dodijeljen godinu dana ranije. Nadan Vidošević dobio je 153 kvadrata u Zagrebu za 60 u Splitu i otkupio ih za 22 tisuća eura. Ivan Tolj ostavlja MORH-ovih 116 kvadrata svom podčinjenom Slavku Batušiću, a on uzima veći stan od 130 kvadrata. Stanoviti Pero Džankić, sada bilježnik, a onda tajnik vojno-stegovnog suda, dobiva vojni stan od 114 kvadrata i otkupljuje ga za četvrtinu cijene…

   Već je ovo dovoljno i predovoljno da čovjek iskoči iz kože, a to je samo pola posto cijele istine o nekadašnjem stambenom fondu MORH-a sa ukupno 38.000 stanova širom Hrvatske. No, glupavom narodu najbolje je da sve ovo naprosto zaboravi. Psi režima su potpuno opušteni jer im se više ništa ne može dogoditi. A Gojko Šušak ima aveniju u Zagrebu.