Eh, kad bi u svim resorima vladao takav sklad između dužnosnika i njihovih predmetnika kakav vlada u resoru braniteljskom… I još kad bi – hajde, ne mora baš posvuda, ali barem ponegdje – bio uspostavljen takav kontinuitet, kad bi svaka stolica bila uredna kao ona u kojoj je kiselu Jadranku Tri Srca, ministricu-registricu bivšu, naslijedio lužnato-mrgodni Tomislav Ivić bez Pašalić, ministar-registar sadašnji … 

Zasjela Kosorica u nedjelju pred telkom u stanu svome drobačkome, zalegao valjda i Ivić na trosjed u stanu svome dužnosnome s daljinskim od plazme u ruci, te su mirno probavljali televizijski program, kadli … Zagrcnuli se oboje u isti mah čim je Stanković postavio ono pitanje o političkoj korupciji, kojim je uvrijedio čast i ugled polumilijunskog Registra hrvatskih branitelja, čeda Jadrankinog, od Ivića usvojenog. To čime su se oni u nedjelju zagrcnuli, čitav su tjedan pokušavali iskašljati propisno uvrijeđeni čelnici braniteljskih udruga – HVIDR-e, UHDDR-a, JMBG-a, ITSL-a… Objesili se nosovi do poda, kao da će rovove njima kopati, i samo je još falilo da netko istakne parolu u čast koordinirano-udružene natmurenosti: »Tko se nije uvrijedio, dezerter je bio!« 

Epidemija ogorčenosti i uvrijeđenosti kulminirala je sredinom tjedna, kad su se u novinama preko dvije stranice morali bilježiti primjeri hipersenzibiliziranosti na to svašta što se po ovoj zemlji govori. Bilježile su se prijetnje uvrijeđenih udrugara odlaskom na Prisavlje, gdje bi se programskim vijećnicima HRT-a u lice sasulo da je taj Stanković »vjerojatno žaleći što nije mogao ugostiti ni Ratka Mladića ni Milana Martića na brzinu našao zamjenu – gospodina Pupovca«. Bilježile su se naširoko i ad hoc reakcije udruženih ogorčenjaka, uvrijeđenih Mesićevom izjavom da bi se, eto, »trebali istražiti i mogući ratni zločini hrvatskih branitelja«. U stopu su se pratili demonstrativni izlasci iz Gradske vijećnice, gdje je bivši predsjednik tim riječima uvrijedio svakoga koga vrijeđa i sam spomen istražnih mogućnosti… 

A u donjem uglu tih stranica posvećenih pokretu masovne uvrijeđenosti, skutrila se mala i neupadljiva vijest iz Makarske, gdje je Zajednica saveza osoba s invaliditetom održala seminar na kojemu je kazano da je svaka peta žena u ovoj zemlji izložena obiteljskom nasilju, ali da one same o tome uglavnom šute, najčešće zbog ekonomske ovisnosti o hranitelju obitelji. U drugim su se pak novinama istoga dana, posve nevezano, pojavile i potresne ispovijesti zlostavljanih hranitelja. I tako su se, gotovo neopazice, pored priča o Domovinskom ratu u javnost provukli i izvještaji s aktualnih bojišnica, iz rata koji se odvija po hrvatskim domovima. 

Ispostavilo se, eto, da po zemlji Hrvatskoj harače sile brakobjesja, baš kao u onoj ubitačnoj pjesmi Joea Henryja na kućne teme, pjesmi pod naslovom »Civil War«. Pa sada čekamo da zbog tog naslova koordinacije hraniteljskih udruga zaprijete prosvjednim pohodom na diskografsku kuću, ako se taj Joe Henry u roku odmah ne izjasni tko je tu agresor, a tko žrtva.