Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske. Tri puta u posljednjih sedam godina Božidar Kalmeta na ove je riječi prisegnuo u Hrvatskom saboru – 23.12.2003. godine i 12. siječnja 2008., kao ministar u vladama Ive Sanadera, a potom ponovno 6. srpnja 2009. kao član Vlade premijerke Jadranke Kosor. Trebalo bi dobro proučiti snimke tih saborskih sjednica pa vidjeti je li Kalmeta sva tri puta držao prekrižene prste iza leđa dok je izgovarao »prisežem«.

Njegova izjava kojom je ovoga tjedna popratio otkriće da je na izgradnji dionice autoceste Dugopolje-Ravča zamračeno 740 milijuna kuna državnog novca, naime, u suprotnosti je sa doslovno svakim slovom svečane ministarske prisege.

Pravdajući se kako pojma nema o spomenutim milijunskim malverzacijama, kao ni o tome da se za wc-e na odmorištima plaćalo tri milijuna kuna, a za obične prometne oznake na tunelima i do osam tisuća, Kalmeta je izvolio poreznim obveznicima prenjeti svoje duboko uvjerenje kako se ne osjeća odgovornim za bezočnu krađu njihovog novca. Jer, tvrdi Kalmeta, »nije zadaća ministra da kontrolira krade li se u poduzećima u njegovom resoru«.

Zašto je ta izjava sama negacija Kalmetine ministarske prisege?

Ajmo redom: osim što je ministar zadužen za infrastrukturu, Kalmeta je i jedini član skupštine Hrvatskih autocesta. To znači da ga je Vlada Republike Hrvatske ovlastila da u HAC-u predstavlja interese jedinog vlasnika te tvrtke – Republike Hrvatske.

Bi li i jedan privatni vlasnik neke tvrtke godinama žmirio na bezbrojna upozorenja da menađeri u njegovom poduzeću potkradaju kompaniju, da se na poslove troše nenormalne količine novca, da je završni proizvod poskupio za četiri do pet puta u odnosu na cijenu iz ranijih godina? Naravno da ne bi! Ali Kalmeta, eto, smatra da nije njegov posao da kao jedini predstavnik vlasnika u HAC-u pazi da u HAC-u nitko ne krade novac građana Hrvatske. Tu u startu, dakle, možemo prekrižiti zadnji dio Kalmetine prisege da će se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske. Kako da se za napredak države zalaže onaj koji smatra da čak ni krađe u njegovom vlastitom resoru nisu njegova briga? Nikako.

Nadalje, Ustav RH u članku 114. kaže kako je svaki član Vlade osobno odgovoran za svoje područje rada. Budući da Kalmeta smatra kako nije odgovoran za poslovanje HAC-a, iako je Vlada isključivo njega zadužila da u ime Republike Hrvatske upravlja tom tvrtkom, otpada i onaj dio prisege u kojem se ministar infrastrukture zaklinjao da će poštivati Ustav, zakone i pravni poredak države.

A to koliko je savjesti, a koliko časti u čovjeka koji mrtav hladan izjavi da nije njegov posao kao ministra da brine o tome potkradaju li njegovi podređeni stotine milijuna eura iz proračuna Republike Hrvatske, bilo bi ispod svake razine uopće propitivati. Ni koliko je crno ispod nokta Žuži Jelinek, smatra zasigurno ogromna većina javnosti, ali bi bilo zanimljivo čuti što o tome misli premijerka Jadranke Kosor kojoj je, barem tako tvrdi, »svaka lipa državnog novca velika kao planina«.

Ako je, dakle, a jest, svojom ovotjednom nevjerojatno ignorantskom izjavom Božidar Kalmeta prekršio redom sve elemente svoje ministarske prisege, znači li to da više nije ministar? U svakoj normalnoj, demokratskoj državi to bi značilo upravo to, pa bi ministru koji je dovoljno bahat ili glup da izjavi kako mu nije zadaća brinuti o novcu građana predsjednik Vlade već na sljedećoj sjednici pokazao »exit«. Vjerujem da nitko u Hrvatskoj ne bi imao ništa protiv čak ni kad bi takav »exit« za Kalmetu platili i po papreno skupom HAC-ovom cjeniku.

Jer novca za plaćanje wc školjki koje bi progutale nusproizvode ovakvog ministarskog kalibra stvarno više nemamo.