Foto Arhiv NL
Zašto se s Kaptola isprva lagalo kako distribucija Bozanićevih letaka po Todorićevim dućanima i trafikama nije plod dogovora Zagrebačke nadbiskupije s Agrokorom, e da bi se potom usred noći ipak javno priznalo postojanje tog poslovno-duhovnog aranžmana?
– Hvaljen Isus, trafikant! Molim te, jedan letak!
– Evo izvoli!
– Ali ja sam pitao samo onako, iz zajebancije…
– Hoćeš uzet ili nećeš?
– Pa nije vrag da je Todorić kupio i tvoju trafiku?
– Možeš si mislit… K’o lud je bez moje trafike, a i ona bez njega.
– Ali zašto onda dijeliš te letke?
– Iz najdubljeg kršćanskog uvjerenja.
– Krasni ste mi vi kršćani, kad lažete čim zinete.
– Tko laže?
– Onaj tko se srami otkrivene istine da Kaptol djeluje u suradnji s Konzumom i da je Todorić glavni distributer Bozanićevih letaka protiv zdravstvenog odgoja.
– A otkud ti ta bolesna konstrukcija?
– Eto vidiš da si isti kao i oni u Crkvi koji nisu imali ni toliko poštenja da kažu: »Jesmo, odradili smo to zajednički s Todorićem, jer vjerujemo u to što radimo.« Šta mislite da su ljudi toliki naivci pa da će povjerovat kako je kaptolske letke u Konzumove dućane i na trafike Tiska, a evo i na ovu tvoju, donio Duh Sveti?! Licemjeri jedni najobičniji!
– Koga ti nazivaš licemjerom?
– Svakoga tko se prepozna! Ti kao ne znaš šta je na novinarsko pitanje o distribuciji letaka po Todorićevim prodajnim punktovima odgovorio spiritus movens čitave akcije?
– A tko je spiritus movens: Ivica Todorić?
– Nije Todorić nego magistar Vice John Batarelo, pročelnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije. Kaže taj Batarelo novinarima Večernjeg lista: »I mi smo pomalo iznenađeni, jer nisu postojali nikakvi dogovori. Naš letak nalazi se na stranicama Zagrebačke nadbiskupije i svatko ga može preuzeti i distribuirati u količinama i na mjestima po vlastitom izboru. Jednostavno, nema ‘copyrighta’, svatko ga može ‘skinuti’, kopirati i distribuirati.«
– I ti si sad pošizio zato što je Crkva postala toliko demokratična i sveprisutna da joj ne smeta ni to što leci protiv »navlačenja prezervativa na tikvasto povrće« i tome sličnih bludnih radnji stoje i na Todorićevim blagajnama i na Todorićevim trafikama, odmah pored kondoma i pornografskih magazina i filmova? Jebote, to meni izgleda k’o marketinška kampanja za »Svećenikovu djecu«…
– Čiju djecu?
– Svećenikovu. Čuo si valjda za novi Brešanov film?
– Ma prođi me se s filmovima… Meni je puk’o film zato što Crkva laže.
– A kako ti znaš da Crkva, božeoprosti, laže?
– Tako što nisam budala, niti se, poput tebe, pravim da jesam. U Agrokoru su barem pošteno priznali da su »dobili službeni zahtjev za distribuciju letaka« i još su se pohvalili da su to »profesionalno obavili«.
– Priznali su da su dobili službeni zahtjev od Crkve?
– Nisu rekli od koga, ali nije teško zaključit odakle su ga mogli dobit.
– I ti više vjeruješ Agrokoru nego Svetoj Materi Crkvi? Ako je pročelnik kaptolskog Ureda za pastoral obitelji rekao da nije bilo nikakvih dogovora, onda ih nije bilo.
– A zašto se Crkva, nakon čitave frke koja se oko dilanja letaka digla u javnosti, ipak odlučila oglasiti priopćenjem? Šta ih je nagnalo da oko ponoći redakcijama šalju tekst u kojemu priznaju da je istina o lecima bitno drugačija od one kakvu je nekoliko sati ranije prodavao magistar Batarelo?
– Kako to misliš: drugačija?
– Evo slušaj pa sam zaključi: »Vršeći svoju zadaću brige o dobru svojih vjernika, ali i o dobru svakog čovjeka, Crkva ima dužnost i pravo koristiti se sredstvima informiranja i distribucije informacija. Slijedom tog prava, sa željom da o važnim informacijama informira što veći broj vjernika, letak s informacijama o zdravstvenom odgoju distribuira se na više mjesta. Napominjemo da smo spremni dostaviti spomenuti letak svima koji su zainteresirani da se prošire te informacije kao što je to već učinjeno u nekim trgovinama i kioscima.« Je li ti sada sve jasno? I je li te sram dijelit te letke i još tvrdit da ih ne dijeliš ni u kakvom poslovnom aranžmanu sa Crkvom, nego onako, iz vlastitog kršćanskog uvjerenja i ćudorednih poriva?
– Hoćeš ti uzet letak ili nećeš?
– Naravno da ću ga uzet. I još ću te fotkat, čisto onako, da imam dokaz da si dijelio letke, ako se u skoroj budućnosti budeš zaklinjao da nisi. Hajde, trafikant: osmijeh, ptičica…
– A mogu li ja tebe slikat dok budeš čitao?
– A zašto bi ti mene slikao?
– Da ovjekovječim tvoju facu u trenutku spoznaje vjerskih istina.
– Otkad se biskupske podvale nazivaju vjerskim istinama?!
– Znaš ti i sam otkada, ali pustimo sad to… Pročitaj letak.
– Ma da ti ne bih čitao taj pamflet…
– Okej, onda ću ja: »Približila se godišnja svetkovina, židovska Pasha, pa Isus ode u Jeruzalem. U dvorištu Hrama zatekne trgovce kako prodaju žrtvene volove, ovce i golubove, te mjenjače novca kako sjede za stolovima. Isus zasuče uže u bič te ih sve istjera iz Hrama, istjera ovce i volove, mjenjačima prospe sav novac po podu, a stolove im prevrne. Prodavačima golubova reče: ‘Nosite to odavde! Ne pravite sajmište od kuće mojega Oca!’…«
– Šta to čitaš, trafikant? Nije to onaj Bozanićev letak nego neka protukaptolska propaganda…
– Zašto bi Evanđelje po Ivanu bilo protivno Kaptolu?
– Zato što je Kaptol svoje umotvorine počeo dilat po Todorićevim trgovinama. Čista sprega trgovaca s Hramom!
– Nemoj tako. Ako su hramski proizvodi razaslani po trgovinama, to još uvijek ne znači da je trgovac pripušten u Hram.
– A ti kao ne znaš da je na oltarskom zidu u Šestinama, u znak zahvalnosti bogatašu koji je financirao obnovu crkve Svetog Mirka, naslikan skromni dvorac Ivice Todorića? I da su time Kulmerovi dvori i njima pripadajući Konzumi i Agrokori uzdignuti na čast oltara?
– To ti je čista pragma, moj amigo. Crkva računa da je bolje biti bez srama nego bez obnovljenog Hrama.
– Ali kamo to vodi?
– Vidjet ćeš sutra.
– A šta će nam se to sutra ukazat?
– Čestit Bozanić i blagoslovljen Todorić!