– Sve se bojim, moj trafikant, da će ovo ovako dovijeka… 

  – Šta će dovijeka? 

  – Pa ovaj jebeni svijet. 

  – A šta je sa svijetom? 

  – Nažalost, ništa. Isti je k’o i jučer. 

  – A kakav si ti mislio da će bit: svečano propao i nikakav? 

  – Ma jebo svijet koji nije u stanju ni propast! 

  – I ja kažem. Jer da je propao, kao što se obećavalo, ja danas ne bih morao gledat tu tvoju snuždenu i nasmrt uvrijeđenu facu. 

  – A šta bi ti: da sam vedar i nasmijan, pun života i pustopašan? 

  – A zašto ne bi bio? I zašto najzad ne bi uvidio kako ne postoji ništa smješnije od propale propasti? 

  – Samo čekam da mi počneš dijelit one kretenske savjete tipa »Gledaj na to s vedrije strane!«… 

  – Pa ako pogledaš s vedrije strane, vidjet ćeš da nije sve propalo zato što jučer nije propao svijet. 

  – Kako to misliš: nije sve propalo? 

  – Pa ako je propao dan svjetske propasti u petak, nije propao dan žalosti u subotu. 

  – Kakav dan žalosti? 

  – Dan svjetske žalosti zbog neostvarene propasti svijeta. 

  – Ma jebo svijet i njegovu propast! Gadi mi se i mislit o njemu! Jebote, jesi vidio ovo u Makarskoj? 

  – Šta je opet s tom Makarskom? 

  – Udarna vijest u svim nacionalnim medijima: uhapšen srednjoškolski profesor koji je od učenika iznuđivao i dobio seksualnu zadovoljštinu u zamjenu za prolaznu ocjenu! I zamisli ti tog pokvarenjaštva: profa malome nakon prvog spolnog odnosa nije htio ispravit jedinicu, nego je tražio još i još. Sve dok ga učenik nije snimio i prijavio školskim vlastima, a školske vlasti policiji. 

  – Za divno čudo. Jer su školske vlasti, kao i svake ovdašnje vlasti – političke, esnafske, roditeljske… – po uhodanom obrascu ponašanja mogle bit solidarne s kolegom, pa žrtvu optužit za izmišljeno zlostavljanje. 

  – E, nisu mogle, ponajprije zato što je sve snimljeno. 

  – A šta je profesor predavao? 

  – Nemam pojma, a nije ni važno. 

  – A šta ako je predavao vjeronauk? 

  – Stvarno si ogavan, trafikant! Takva se bludna i budalasta misao može okotit samo u tvojoj glavi… 

  – I u župnim uredima, a katkad i u crnim kronikama. 

  – Ma daj, stvarno pretjeruješ s tim svojim sekularnim talibanizmom! 

  – A zamisli sad da je uhapšeni zlostavljač kojim slučajem predavao zdravstveni odgoj…

  – Evo zamislio sam. I šta sad? 

  – Baš zanimljivo: sad ti najednom nisam ogavan niti sam sekularni taliban… Vjerojatno misliš kako su nemjerljivo veće šanse da spolni zlostavljači djece predaju zdravstveni odgoj nego vjeronauk? 

  – Ne bih ja sad to mjerio… 

  – A ne bi se, vidim, ni skandalizirao kao što se skandaliziraš na sam spomen mogućnosti da je taj profesor predavao vjeronauk. Okej, onda i dalje zamišljaj da se radi o nastavniku zdravstvenog odgoja… 

  – Dobro, opet sam zamislio… 

  – A sada još prigodno zamisli i legije ćudoredarstvenika i branitelja tradicionalnih većinskih vrijednosti hrvatskoga katoličkog puka kako defiliraju po svim medijima i radosno mašu s neba darovanim dokazom moralne izopačenosti zdravstvenoga odgoja i spodoba koje kontaminiraju mozgove naše djece Jovanovićevim pedagoškim perverzijama… Zamisli maštovite novinske naslove sa zdravstvenom pedagogijom i bolesnom pedofilijom, i sa znakom jednakosti između njih… 

  – Šta još trebam zamislit, kad me već krenulo? 

  – Ništa. Samo otvori novi broj Makarske kronike i pročitaj pismo jedne gospođe koja i javnost i sve koji se prave nenadležnima podsjeća na nesankcionirani slučaj pedofilije u jednoj makarskoj školi, slučaj star više od osam godina… Jesi pročitao? 

  – Jebote, ne mogu vjerovat da nijedna mjerodavna institucija nije reagirala na tu priču, iako je u novinama objavljena još 2004. I ne mogu vjerovat da još nitko nije snosio nikakvu odgovornost. 

  – Kao što vidiš, taj je uglađeni gospodin tako debelo zaštićen da i dalje radi što god mu se prohtije. I najvjerojatnije paradira kao moralna i ćudoredna vertikala. 

  – Nemoj sad pretjerivat… 

  – A bi li tebe začudilo da baš takav lik zastupa najrigidnije konzervativne stavove i da učenike tjera da se u školi ponašaju kao da su u sjemeništu ili u vojnom učilištu? 

  – Pa mora se i on nekako kamuflirat… 

  – Misliš da i on mora što glasnijim zagovorom javnih vrlina pokušat sakrit svoje privatne poroke? 

  – Vjeruj da više ne znam šta bih mislio, pogotovo ako je istina ovo što piše u pismu: da za taj slučaj znaju ne samo gradonačelnik Makarske i ostali lokalni dužnosnici, nego i premijer i predsjednik države, i pojedini ministri i državni odvjetnik… 

  – Pa nije teško provjerit znaju li ili ne znaju. Onaj tko ih je obavijestio, vjerojatno čuva svu dokumentaciju. 

  – A da taj debelo zaštićeni nije baš ovaj upravo uhapšeni profa? 

  – Mislim da nije. Ne samo zato što ovaj štićenik sustava nije petljao s dečkima već sa curicama, nego u prvom redu zato što svim tim moćnicima, koji njegov slučaj već osam godina guraju pod tepih, ne bi bilo milo da se dozna koga su i šta su štitili. 

  – Ti znači ne vjeruješ da će taj lik ikada bit otkriven? 

  – On, sudeći po onome što piše u Makarskoj kronici, zna da je odavno razotkriven, pa se baš zato trudi da bude što je moguće bolje pokriven. A u ovoj će se zemlji – kao što vidiš – još dugo, dugo najviše isplatit širenje bolesnih priča o zdravstvenom odgoju. 

  – Zašto misliš da će se isplatit? 

  – Zato što su se na širenju te priče udružile mantija i manija.