Kad se kreditnom rejtingu države smrkne, financijskim špekulantima svane, jer kamate na dugove postaju zelenaške. Međutim, nakon što je agencija Standard & Poor’s prije tjedan dana srušila hrvatski kreditni rejting u smeće, svi oni koji zarađuju na nevolji prezaduženih država i naroda nemaju se zasad čemu radovati. Iako je zaduživanje Hrvatske jednim potezom pera postalo rizičnije, kamate na Vladine eurske i dolarske obveznice na tržištu nisu se povećale. Ne slušaju naputke agencije S&P. Prvih dana kamate su malo porasle, ali jučerašnja dnevna izvješća najvećih banaka u Hrvatskoj potvrđuju da su vraćene na razine prije rušenja rejtinga. 

  Mnogi će razbijati glavu pitanjem kako je moguće da Hrvatska, tjedan dana nakon rušenja rejtinga, ima upola niže kamate nego početkom ove godine, kad je u očima kreditora imala bolji, neupitno investicijski rejting. Zašto su u siječnju kamate na hrvatske državne obveznice dosezale osam posto, kao u Grčkoj na početku kreditnoga sloma, a danas – tjedan dana nakon rušenja našeg rejtinga – kreću se od 2,8 do 4,5 posto, ovisno o roku dospijeća obveznica? Odgovore na taj paradoks uglavnom treba tražiti izvan Hrvatske. 

 Špekulanti mogu ucjenjivati samo one države koje nemaju monetarne suverenosti i svoje središnje banke. Upravo središnje banke imaju najbolje oružje za smirivanje apetita trgovaca dugom i špekulanata. 

  Monetarno suverene države u svijetu ne boje se divljanja kamata, makar bile i prezadužene. Njihove su se središnje banke već od 2009. godine aktivirale i olabavile monetarnu politiku. Ubacuju milijarde u financijski krvotok i uskaču u pomoć svojim vladama dajući im, izravno ili neizravno, kredite sa simboličnim kamatama, kroz kupnju vladinih obveznica. Tako središnji bankari većom ponudom novca ruše kamate poslovnih banaka, privatnih zajmodavaca i zelenaša, a inflacija je ostala ista. Hrvatska narodna banka, međutim, nije se aktivirala i nije nimalo zaslužna smirivanje hrvatskih kamata u proteklih 12 mjeseci. Naprotiv, ona nerijetko potiče njihov rast. 

 Cijena zaduživanja pala je u Europskoj uniji i Hrvatskoj, ali zato što je monetarnu politiku olabavila Europska središnja banka (ECB), koja se aktivirala osobito ove godine. To ima presudan utjecaj i na Hrvatsku, jer njezin je vanjski dug uglavnom vezan uz euro. 

  Guverner ECB-a Mario Draghi u dva je poteza ove godine smirio bankarsku i dužničku krizu u eurozoni. Najprije je bankama upumpao tisuću milijarda eura uz jedan posto kamata. Ljetos je poručio da će neograničeno kupovati državne obveznice članica. Time je prestao strah od bankrota država i smanjio se prostor za špekulante. Ove godine, kreditne agencije su prezaduženim državama eurozone obarale rejtinge kao na tekućoj traci, ali njihove kamate su usprkos tome padale – a neizravno i Hrvatskoj. 

    Problemi time nisu riješeni, a kamate se mogu i predomisliti. Nema sumnje da će vlade članica EU, pa i Hrvatska, morati nastaviti reforme. Ali to je lakše izvoditi ako središnje banke ne stoje po strani.