– Nije ni čudo, trafikant, da će za koji dan smak svijeta.

  – Ah, ta pusta obećanja…

  – Samo se ti zajebavaj! I pravi se da ne vidiš šta se događa!

  – A šta se to događa i kakav ti se kobni znamen ukazao?

  – Nećeš vjerovat: evo nam je Marijana Petir postala članica saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

  – A zašto ti ne bih vjerovao? Pa to je najnormalnija stvar koja se u ovoj zemlji mogla dogoditi.

  – Ti nisi normalan!

  – Bogami sam normalan po svim pravilima normalnosti koja vladaju u ovoj zemlji.

  – Šteta što i tebe, tako normalnoga, nisu strpali u Sabor, pa da bude okruglo 90 zastupnika koji su glasali za tu uvredu ljudima i ljudskim pravima, SDP-ovče i HDZ-ovče u jednoj osobi!

  – A šta je tu uvredljivo za ljude i ljudska prava? To što je većina zastupnika glasala po Božjoj volji?

  – Kakvoj crnoj Božjoj volji?

  – Po volji Gospodina Boga Svemogućega koju su saborskim zastupnicima prenijeli članovi Hrvatske biskupske konferencije, predloživši Marijanu Petir za članicu Odbora za ljudska prava.

  – Srami se, Sotono! Kako se usuđuješ i pomislit da bi Bogu, koji je Čista Ljubav, bilo po volji da ga se dovodi u bilo kakvu vezu s osobom koja otvoreno zagovara diskriminaciju?!

  – A tko to zagovara diskriminaciju?

  – Barem je to jasno: onaj tko se protivi Zakonu o suzbijanju diskriminacije. A Marijana Petir ostaje upamćena kao jedina zastupnica koja je glasala protiv donošenja tog zakona.

  – Po tebi, dakle, Bog nema veze ni s hrvatskim biskupima, koji su se također izjasnili protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije?

  – Ne znam ja da li Bog nema veze s biskupima ili biskupi nemaju veze s Bogom, ali me nećeš uvjerit da Gospodinu Bogu u nebeskom domu Njegovome godi kad čuje da se na Njega, u ovoj Dolini suza, pozivaju i deklarirani diskriminatori!

  – Kako tebi ne ide u glavu da kada ne bi bilo diskriminatora, ne bi bilo ni diskriminiranih?! A da nema diskriminiranih, sjebanih i zgaženih, poniženih i uvrijeđenih, tko bi još, pobogu, i radi čega bi itko vapio za Božjom pomoći?! Bog bi tada bio izlišan.

  – Tu teologiju, trafikant, ne možeš prodat ni u obližnjem Konzumu! Ne treba Bog samo potrebitima, još je potrebniji onima koji imaju svega.

  – Zar u to sve što oni imaju ne spada i Dragi Bog?

  – Ne huli, trafikant! Nitko ne posjeduje Boga!

  – Nitko osim onih koji su se na Njega blagovremeno uknjižili kao na svoje vlasništvo.

  – Bože mili, čuješ li s kim ja razgovaram o Tebi i volji Tvojoj?!

  – Bog sve čuje i sve zna. I zato je sada odlučio kazniti grijeh ogromne katoličke većine u hrvatskom narodu, na koju se poziva Marijana Petir, one šutljive većine u čije je ime u svakoj prigodi progovarala, a koja joj, unatoč tome, nije izglasala novi zastupnički mandat.

  – O čemu ti govoriš, trafikant?

  – O tome da je Dragi Bog iznad Hrvatskoga sabora i da je Njegova volja da Marijana Petir uđe u Sabor. Ako ne kao narodna zastupnica, a onda barem kao članica Odbora za ljudska prava. Ako ne glasovima biračkog tijela, a onda barem glasovima Hrvatske biskupske konferencije i uvaženih saborskih zastupnika.

  – Tebi, znači, nije sramotno i skandalozno što su saborski zastupnici prihvatili biskupski prijedlog i što su dopustili da o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina arbitrira osoba koja je deklarirani diskriminator, koja raspaljuje moralnu paniku pričama o ugroženosti većine od kojekakvih manjina, koja diskriminira čak i nerođenu djecu…

  – Kako to, matere ti, diskriminira nerođenu djecu?

  – Između ostaloga i tako što tvrdi da djeca začeta medicinski potpomognutom oplodnjom češće obolijevaju od pojedinih bolesti nego ostali klinci.

  – Pa vidiš da ne diskriminira još nerođene nego već rođene…

  – Ne pravi se blesav! Ona sve to govori zato što želi spriječiti da djeca dolaze na svijet uz pomoć medicine i zato što po tom pitanju dijeli mišljenje velečasnog Ivana Miklenića i njemu sličnih humanista koji se ponašaju kao Božji koncesionari prava na život!

  – A kakvo je mišljenje velečasnog Miklenića: »Za dom – spermni!«?

  – Njegovo mišljenje je takvo da su za njega do sada morala čuti i nerođena djeca koja bi, ako drže do Boga koji ih navodno ne želi, trebala sama odustati od dolaska na ovaj svijet.

  – Ne tražim da ga tumačiš, nego da ga citiraš, ako uopće znaš kako glasi!

  – Naravno da znam, i to naizust: »Dijete treba biti Božji dar, a ne plod inženjeringa. Neplodnost često nije stvar fizioloških problema, već je često uzrokuje način života, stres, pa i prevelika želja da se ima dijete. Oni koji ne mogu imati djecu, trebali s tim pomiriti, jer kao što ne može svatko biti pjevač ili nogometaš, tako netko ne može biti roditelj.« Sad će nam se, eto, Marijana Petir, sukladno svome svjetonazoru, u Saboru zalagat za prava ljudi da ne budu voljeni, da ne vole onoga koga im se hoće i da ne postanu roditelji ukoliko ih Bog ne podari djetetom.

  – Slušam te kako se žestiš i nije mi jasno kako ne kužiš da je Marijana Petir ovim imenovanjem postala prava osoba na pravom mjestu…

  – Marijana Petir je, po tebi, prava osoba za saborski Odbor za ljudska prava?

  – Pa naravno. Zar u isti taj Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina nije bio imenovan i Branimir Glavaš, i to u vrijeme dok mu se sudilo za ratne zločine? I šta onda fali Marijani Petir?

  – Ništa. Dat će Bog selotejpa, a Sveta Mater Crkva akumulatora.