– Šta si stavio te rešetke, trafikant? 

   – U znak solidarnosti s imotskim gradskim vlastima. 

   – Nije ih valjda pozatvaralo? 

   – Ne, nego im po tko zna koji put nije dopušteno da otvore zatvor. 

   – Tko im nije dopustio? 

  – A zašto im je taj zatvor toliko napet? 

    – Zato što se lokalne vlasti već godinama furaju na to da im je zatvor najveći razvojni potencijal i da imaju idealno prostorno rješenje na mjestu nedovršene vojarne u Glavini Gornjoj. 

   – To da se umjesto vojarne izgradi zatvor ne zvuči baš domoljubno, a ni slobodarski… 

   – Ta vojarna se počela gradit još 1997. godine, u projekt se ulupalo sedam milijuna kuna, da bi se potom odustalo od njega. U međuvremenu je, kažu, nesuđena vojarna postala okupljalište skitnica, narkomana i lopova koji su s objekata ukrali sve što se dalo odnijeti. 

   – Pa su ih htjeli zatvorit na mjestu zločina? 

   – Ma imali su oni veće ambicije od zatvaranja sitnih lopova. Htjeli su da tu nikne najveća kaznionica u Dalmaciji, pa su se upustili u lobističku bitku protiv nezajažljivih Šibenčana, koji su već imali zatvor i svejedno se natjecali za izgradnju novog. Ali budući da pravde nema nigdje, pa tako ni u Ministarstvu pravosuđa, Šibeniku je dopušteno da podeblja svoje zatvorske kapacitete, a Imotskome nije pružena šansa da ostvari svoj san o izgradnji barem jednoga od žuđena i nuđena dva zatvora u slobodnoj Hrvatskoj. 

   – Kakva dva? 

   – Muškog i ženskog. Imoćani su htjeli i kaznionicu za dame i bajbokanu za gospodu. Da nitko od korisnika usluga izdržavanja kazne ne bude uskraćen za svoje mjesto pod ključem. I da nikome ne padne na pamet da Imotskome spočitava nekakvu, kako se to sad kaže, rodnu diskriminaciju. Ali sve je bilo uzalud: i naknadno lobiranje da se opozove odluka o izgradnji novog zatvora u Šibeniku, i apeli preko novina kojima su Imoćani prozivali državnu vlast: »Dajte nam obećani zatvor!«, i izravne optužbe da je to što su – pazi sad ovo – »zatvorenici ostali bez svoga doma u Glavini Gornjoj« politička kazna Imotskome zato što u njemu vlada HSP a ne HDZ… 

   – Onaj HDZ koji je tada drmao državom kao da zatvori ne postoje i kao da Sanaderu i družini neće trebat partijskih ćelija u Glavini Gornjoj? 

   – Tako nekako. Sjećam se naslova u Slobodnoj Dalmaciji: »Imotski zatvor zarobljen iza rešetaka politike«… 

   – Jebiga, tad se još nije moglo napisat: »Hrvatska politika zarobljena iza rešetaka imotskog zatvora«. 

   – Neće se to moć napisat ni u doglednoj budućnosti, premda imotska vlast nikada nije odustala od borbe za zatvor kakav je, po njezinu mišljenju, zaslužio i Imotski i čitava Hrvatska. Predloženo je alternativno i jeftinije rješenje: da novi zatvor za žene nikne u prostorima tvornice trikotaže »Trimot«. 

   – Zatvor na mjestu zatvorene tvornice? 

   – Ma nije tvornica bila zatvorena. Radila je i zapošljavala oko dvjesto radnica, ali je proizvodila više gubitaka nego trikotaže. 

    – I šta: zatvor bi im se isplatio više od tvornice? A radnice bi robiju rada bez plaće zamijenile radom u robijašnici? 

   – Gradonačelnik Imotskog je elaborirao kako »kaznionica sa sobom povlači i dio proizvodnje, posebno hrane« i kako će tu biti uključene »i druge uslužne djelatnosti«. Ali ni za tu ideju nije bilo sluha u Banskim dvorima. Kosoričin kabinet je navodno bio konsterniran prijedlogom o pretvaranju »Trimota« u kaznionicu. Ali su uporni Imoćani nastavili salijetati Vladu svojim slobodoljubivim projektima… 

   – Šta su smislili: zatvor za kućne ljubimce? 

   – Ne, nego za maloljetnike. I vjerovao ili ne: projekt je prošao. Tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković je došao u Imotski i rekao da je lokacija one napuštene vojarne u Glavini Gornjoj idealna za maloljetnički zatvor. Imoćani su već trljali ruke, nadajući se radnim mjestima za barem tristo ljudi, uglavnom razvojačenih branitelja, i nisu se obazirali na prigovore pedagoga da su maloljetni delinkventi posebno osjetljiva grupacija, s kojom moraju raditi sposobni i iznimno senzibilizirani stručnjaci, a ne priučeni ili potpuno neuki lokalci. 

   – I na koncu nema ništa ni od tog zatvora? 

   – Kako si pogodio? 

   – I opet je kriva politika? 

   – Tako je. Imotski gradonačelnik kaže kako od ove Vlade nije ni očekivao drugo. 

   – A šta kažu u Banskim dvorima? 

   – Ministar pravosuđa Orsat Miljenić kaže da mu je njegov prethodnik ostavio klasičan kostur iz ormara, jer da se zatvor ne smije gradit u blizini državne granice, te da zatvor za maloljetnike mora bit negdje u gradu, a ne na lokalitetu kakav je Glavina Gornja. 

   – I šta će sad imotske gradske vlasti? 

   – Ništa. Uživat u slobodi i sanjarit o zatvoru. Glavu gore, Glavino Gornja!