Poduzetničke bajke

Komentar Dražena Ciglenečkog

Dražen Ciglenečki

Denis LOVROVIĆ

Denis LOVROVIĆ

Nažalost, Hrvati u ovih dvadesetak godina nisu uspjeli iznjedriti neku respektabilniju poduzetničku klasu i to je svakako jedan od razloga zašto Hrvatska nije među uspješnijim tranzicijskim zemljama



Slavko Linić će na završetku ovog mandata puniti 66 godina i lako je stoga moguće da će, neovisno o rezultatima idućih parlamentarnih izbora, nakon toga otići u mirovinu. 


  To je njegova ozbiljna prednost jer ne mora kalkulirati i povlačiti poteze vodeći računa o tome kako će oni biti primljeni u javnosti i kod birača. Linić si, dakle, može priuštiti beskompromisnost u političkom djelovanju. No, takav Linićev stav mogao bi se negativno odraziti na percepciju o Vladi koja mora pažljivo balansirati između različitih segmenata društva jer, uz ostalo, u njoj prevladavaju političari ispred kojih su još brojni izbori. Zato Linićev zadnji frontalni napad na poduzetnike možda neće baš dobro odjeknuti u Banskim dvorima. Ali, ministar financija tu je ako ne 100, a onda barem 80 posto u pravu.  

Nažalost, Hrvati u ovih dvadesetak godina nisu uspjeli iznjedriti neku respektabilniju poduzetničku klasu i to je svakako jedan od razloga zašto Hrvatska nije među uspješnijim tranzicijskim zemljama.


Pritom treba priznati da poduzetnicima nije na ruku išla niti trajno antikapitalistička klima u Hrvatskoj. Hrvati su početkom devedesetih željeli samostalnu državu, ali socijalizam nije bio niti blizu nepopularan kao Jugoslavija.




Traumatična privatizacija dodatno je uvjerila većinu građana da je kapitalizam loš i nepravedan sustav, a zato su na zao glas došli i poduzetnici. 


 No, i oni sami konstantno daju povoda za produbljivanje podozrenja prema njima. Malo ih je koji su pokrenuli nov, velik posao, zaposlili puno ljudi i pritom izvršavajući obveze prema državi radili za opće dobro. Većina ih je tek preuzala postojeća poduzeća i ako je bilo sreće nisu ih upropastili.


Jedan Tomislav Debeljak možda će krahirati u avanturi s Brodosplitom, ali taj je čovjek zajedno s ocem obiteljsku radionicu pretvorio u metaloprerađivačku grupaciju s tisuću zaposlenika.  

Koliko u Hrvatskoj ima takvih sanjara? Što je to, recimo, dosad poduzeo predsjednik HUP-a Ivica Mudrinić koji s visoka govori o nesposobnosti Vlade? A gdje je on to pokazao svoju sposobnost?


Godinama je na čelu HT-a koji je dugo bio skoro monopolska firma, a otkad je Mudrinić tamo prepolovljen je broj radnika. Nisu mu za to trebale nikakve strukturne reforme u državi. Svejedno, međutim, kuka da ga ograničava Zakon o radu. I još trabunja o nekakvom poreznom opterećenju. Prosječan hrvatski poduzetnik obveze prema zajednici naziva – porezna presija.


Kad govore, netko neupućen mogao bi pomisliti da se radi o fantastičnim kreativcima, ljudima s potencijalom Bill Gatesa ili Richarda Bransona i kad bi im država dopustila da se razmašu u Hrvatskoj bi sve prštalo od poduzetničkog duha i inovacija. Aha, da ne bi. 


 Možda je riječ o tome da imamo poduzetnike kakve zaslužujemo. Bolje nismo htjeli, pa su sada takvi kakvi jesu. Ali, kad je već tako nemojte nam barem pričati bajke o vlastitim sposobnostima i zloj državi.


više vijesti