HRT 3 – kako to gordo zvuči, bio je naziv TVeatera o pokretanju Trećeg programa javne TV. HRT 3 vremenom stječe sve manje poklonika, ali to nije zato što ne bi bio dobar, makar je malo originalnog programa i dalje i makar ispucavanje arhivskog sadržaja ide kao da sutra ne postoji. To je jednostavno zato što smo svi otišli na kvasinu i teve sadržaj koji zahtijeva uključivanje i pokojeg drugog centra u mozgu osim onog za primarne funkcije organizma dobiva sve manje lajkova. 

   No bojim se da bi naslov kolumne o pokretanju Četvrtog programa HRT-a mogao ići prema: HRT 4 – kako to grdo zvuči. Nemojte me krivo shvatiti, proklamirani news kanal koji bi objedinio deskove radijskog i televizijskog programa uopće nije loša ideja, no problemi nastaju kad se počne zamišljati njegova realizacija. 

   Na stranu to što su se već u startu ispostavili neki problemi oko tog multimedijskog studija, pa je navodno radio zbrisao glavom bez obzira u svoje stare izbe. Ne, problem je u strukturi. Informativni program HRT-a je u krizi, to je sve jasnije iz dana u dan, a nesigurnosti i vrludanja najviše su došli do izražaja baš posljednjih, sud(bin)skih dana. 

   Informativa s najjačom logistikom prvo je brljala oko Čačića, iščitavajući presudu kao da su na pejotlima. Onda su na red došli generali pa smo slušali duplu simultanku dvojice simultanih prevoditelja, s uredništvom valjda opet na pejotlima. Uredništvom kojem je valjda i zbog toga trebalo pola sata da puste snimke ljudi na hrvatskim trgovima koji se međusobno pogledavaju i stidljivo navijaju ne znajući još je li to što govori Meron/Neron dobro ili loše za generale, njih, njihovu djecu i rodnu im grudu. A onda je došao još i Sanader i famozni gel. 

   Kako će onda, jadan ne bio, izgledati taj Četvrti program? Ne usudim se ni pomisliti. Jer imamo televiziju s tri i pol tisuće zaposlenih u kojoj nema dovoljno ljudi, golemu, tromu logistiku koja se koristi prema uzusima iz prošlog stoljeća i zbog svega toga novce za jedva dva programa. A radili bi vijesti 24 sata.