Mnogi Hrvati sa živim sjećanjem na ratne bitke nemalo će se iznenaditi kada shvate da ni europske bitke – premda se vode riječima i argumentima, a ne oružjem – nisu ništa manje ogorčene i surove od ratnih. Riječ je o bespoštednom ratu svih protiv svih: 15-tak prezaduženih i osiromašenih južnih i rubnih članica EU protiv bogatih sjevernih i skandinavskih zemalja, na čelu s Njemačkom, čiju je nekadašnju bezuvjetnu europsku solidarnost pomela teška gospodarska kriza. 

    Iako uvijek moramo imati na umu značaj i veličinu ideje o ujedinjenoj Europi – tog jedinstvenog civilizacijskog projekta, neusporedivog s bilo čime u prošlosti, koji je Starom kontinentu, nakon »stoljeća rata« donio najdulje razdoblje mira i blagostanja u povijesti – Europa je za većinu svojih članica ponajprije pitanje – novca. 

    Na jednoj su strani države – među njima i Hrvatska – ovisne o europskim kohezijskim fondovima, kojima je svrha – poput nekadašnjeg jugoslavenskog fonda za nerazvijene – osigurati ujednačen razvoj unutar EU i smanjiti razlike između razvijenih i nerazvijenih dijelova Europe. 

    Na drugoj su pak strani bogate i razvijene europske članice, tzv. neto-platiteljice, koje u europski proračun uplaćuju više nego što iz njega dobivaju, premda tu razliku uglavnom debelo namiruju koristeći se svim prednostima otvorenog tržišta. Neto-platiteljice u općoj europskoj maniji štednje sada žele skresati sredstva namijenjena manje razvijenim. 

    Mađari su izračunali da bi, ako prođu rješenja koja su osmislili najbogatiji, izgubili 30 posto europskih sredstava, a naši susjedi Slovenci čak 40 posto! 

    Iako na sastanku na vrhu u Bruxellesu hrvatski premijer Zoran Milanović nastupa u svojstvu promatrača, u skladu s pozicijom Hrvatske koja još nije punopravna članica EU, činjenica da je Milanović, baš kao i šefovi svih »pravih« članica EU, jučer dobio svojih 15 minuta oči u oči s Hermanom Van Rompuyem i Joseom Manuelom Barrosom, puno je više od puke simbolike. 

    Milanović se mora izboriti za hrvatski dio europskog kolača vrijednog bilijun eura, jer o ishodu europskog proračunskog dogovora doslovce ovisi budućnost Hrvatske. Riječ je o golemom novcu: skoro 14 milijardi eura za Hrvatsku u narednih sedam godina, nakon što uđemo u EU. Bez tog novca nema izlaska iz krize i recesije. 

    Milanović pritom neće imati laganu zadaću. Morat će pokazati pregovaračke sposobnosti, ali i stratešku viziju. Tradicionalna europska savezništva Hrvatske ovaj put neće biti od velike koristi. Njemačka je na suprotnoj strani od Hrvatske! A bez tijesne suradnje i savezništva relativno malih i siromašnijih članica – i Hrvatskoj je mjesto među njima! – neće biti moguće očuvati Europu solidarnosti i demokracije; Europu u kojoj veliki i bogati, unatoč kvalificiranoj većini, neće moći nadglasati male i siromašne. Bez novog kompromisa, Europa bi se mogla raspasti. 

    Ovo je, dakle, prava bitka za našu budućnost, kako bi to rekao Ante Gotovina.