Prvostupanjskih 10 godina zatvora Ivi Sanaderu nije politička presuda iako bivši premijer i predsjednik HDZ-a sada u Remetincu s pravom može razmišljati o tome je li ga ubila prejaka vlastita ruka. 

   Njegova obrana da je sve posljedica progona Mladena Bajića i Jadranke Kosor naprosto ne stoji, jer je, barem u njegovom slučaju, Bajić počeo intenzivnije raditi tek kada se HDZ-ova politka utjelovljena u Kosor odmaknula od svojih posrnulih članova. Možda se oni na neki način mogu danas tretirati žrtvenim jarcima, ali njihova suđenja onoliko su politička koliko su oni, Sanader prije svih, godinama kriterijem političke podobnosti kadrovirali hrvatskim pravosuđem. Ukoliko ga je uspio politizirati i kvalitativno srozati, a da nije ne bi nam EU još uvijek na neodređeno vrijeme nametnula monitoring nad pravosuđem, utoliko je ovo politički proces. Dakle, Sanader nije stradao od Turudićeve već vlastite ruke. 

    A predsjedavajući sudskog vijeća nije se proslavio u izravnom TV prijenosu procesa desetljeća koji je medijski pratio cijeli svijet. Jesu li njegova nesigurnost, zamuckivanje i odsustvo elementarnih oratorskih vještina bile posljedice puke treme ili nepripremljenosti i nevjerice u ono što je obrazlagao, secirat će obrana u žalbenom postupku, a odlučiti pravomoćna presuda. 

    Laiku sa strane u slučaju Hypo najtanjim se čini obrazloženje Turudićevog pravnog poimanja što je to ratno profiterstvo i kako ga je on u ovom slučaju pojedinačno stavio u širi kontekst. Zadrtom novinarskom kljucalu odmah se nametnulo pitanje kako je to Ivo Sanader jučer postao prvim za ratno profiterstvo osuđenim građaninom u više od 20 godina samostalne Hrvatske kada svi »znamo« koliko takvih svuda oko nas slobodno šeće? Ili je i to samo posljedica političkog pravosuđa utemeljenog na hadezeovoj doktrini i kadrovima? 

    Što se tiče sedam i pol godina zatvora odmjerenih za Sanaderovih 10 milijuna eura mita MOL-a za upravljačka prava Ine, Turudić je cijelu presudu bazirao na iskazu krunskog svjedoka Roberta Ježića iako je ostalo nejasno zašto mu tako bespogovorno vjeruje. I sam je Turudić napomenuo da je svjedočeći Ježić samog sebe inkriminirao. Također, opće je poznato da je protiv Sanadera i Ježića te Ivana Mravka dignuta optužnica u slučaju pogodovanja HEP-a Diokiju za 3,8 milijuna kuna. Mogu li to, ili nešto drugo, biti u ovom procesu »topnički dnevnici« na koje obrana računa i koji bi u potpunosti mogli osloboditi Ivu Sanadera, bit će jasnije nakon njihovih žalbi. 

    Također, bit će zanimljivo vidjeti kako će se nakon ove visoke presude odvijati i ostala suđenja koja čekaju Ivu Sanadera i na koja neće dolaziti sa slobode. Prije svih ono za Fimi mediju u koju su umočena visokopozicionirana stranačka imena, te bi nakon ovog presedana da je bivši predsjednik Vlade osuđen za ono što je činio dok je bio na vlasti to isto moglo snaći i HDZ kao tada vladajuću stranku. Budući da Sanader više nema što izgubiti, budući da je uvjeren u politički progon od svojih bivših kolega koji se sada prave naivnim i neukim budalama koje je preveslao, sudnica bi mogla postati ring u koji će barem jedan od boraca ući spuštenog garda. I neće prezati ni pred čim. 

    Tako bi HDZ, razobličen u svojoj vladavini, mogao otići na političku marginu ili povijesnu ropotarnicu, a Sanader… Njegova dionica je ionako definitivno završena.