Milanović je taman opet bio pobijedio HDZ na jučerašnjem aktualnom satu, bilo je, uostalom, razmjerno lako demontirati njihova šlampavo pripremljena pitanja, puna faktografskih rupa i dobrih prilika za efektne uzvratne udarce. 

   A onda je došla razorna vijest: Radimir Čačić ipak mora u zatvor. Tako je odlučeno na sudu gdje se procjenjivala njegova odgovornost za prometnu nesreću krajem 2010. godine, u kojoj je poginulo dvoje mađarskih državljana. 

   Pitanje o presudi odmah je u sabornici postavljeno Milanoviću koji se već bio dosta opustio i dobro raspoloženje momentalno je vidno splasnulo. 

   O tome što bi ovakav rasplet u Mađarskoj značio za Banske dvore, u javnosti se raspravljalo od trenutka kad je Čačić bio nominiran za mjesto u Milanovićevom kabinetu i mišljenja su bila jako podijeljena. 

   Nakon što je Kukuriku koalicija pobijedila na izborima, ovdje smo iznijeli stav da Čačiću ne bi trebao ni davati funkciju u Vladi, ali Milanović je mislio drugačije. I dok je premijer izražavao nepodijeljenu podršku drugu u nevolji, optuženi i njegovi odvjetnici uvjeravali su javnost da sud neće ići dalje od uvjetne kazne i da stoga do problema u Vladi neće ni doći. A sam Čačić plasirao je neku labavu etičku teoriju po kojoj on mirne duše može ostati na funkciji ako konačna presuda bude uvjetna. 

   No sva su se lijepa očekivanja jučer izjalovila pa je pitanje što ovo znači za Vladu iznova postalo aktualno. Prvog potpredsjednika sada čeka najmanje 11 mjeseci iza rešetaka. Izvršenje kazne mora započeti najkasnije u siječnju, Prodanović kaže u hrvatskom zatvoru, ali to je nebitno. 

  Prva odluka je, dakle, jučer morala biti donesena smjesta, jer Čačić je politički ad acta. Ostavka je stoga i objavljena samo nekoliko sati nakon što je u Zagreb stigla Reutersova vijest iz Kapošvara. 

   A, kako bilo da bilo, to je ipak bio lakši dio cijele ove priče. Nije Milanoviću bilo teško pogoditi ni adekvatan ton isprike zbog ove kadrovske destabilizacije Vlade budući da je svatko intimno svjestan kako se prometni udes može dogoditi bilo kome i da je to situacija u kojoj se krivca ipak ne naziva ni kriminalcem, ni ubojicom, iako posljedice mogu biti strašne kao ove u Mađarskoj. 

   Ali nije nimalo lako odlučiti koga sada staviti na Čačićevo mjesto. Mora li se, naime, zbog mira u kući, novi čovjek tražiti samo po HNS-u. Ili može i po nestranačkim krugovima? Ili će SDP-ov politički partner – u ovim izvanrednim prilikama za koje je tako očigledno suodgovoran – ipak dopustiti da Čačića zamijeni netko sa socijaldemokratskom iskaznicom? 

   Tek kad se oko toga postigne suglasnost, može se rješavati ono što je zapravo jedino važno, a svodi se na pitanje može li premijer dobiti boljega od Čačića. I hoće li? 

   Jer Čačić je podbacio iako su čak i mnogi iz opozicije od njega očekivali vrhunsku izvedbu. Naprosto jest. A Vladu je njegov osorni stil nešto i koštao. 

  Naravno da nećemo pogađati što je u Milanovićevoj glavi, ali moguće je da to misli i on iako to ne govori. A ako da, i ako se dobro potrudi oko izbora novoga čovjeka, ova presuda bi mogla biti prilika da jučerašnji stresni dan ne ispadne politički loš dan. Nego naprotiv – dobar.