Dogodi li se čudo i posjet hrvatskog brojnog izaslanstva na čelu s predsjednikom Republike, Ivom Josipovićem, pokrene skora značajna ulaganja naftonosnog Katara u Hrvatsku, kao skoru članicu Europske unije, te podjednako značajne izvozne poslove vodećih hrvatskih kompanija u Kataru, bit će to prijelomno važan uspjeh prvog potpredsjednika Vlade, Radimira Čačića, glavnog igrača u Josipovićevu timu za Dohu.

Jer, Čačić je i prije desetak godina, u suradnji s tadašnjim predsjednikom Republike, Stjepanom Mesićem, uspio zainteresirati vrh katarske vlasti za projekt LNG-terminala na Krku, ali je u međuvremenu Sanaderova ekipa u Banskim dvorima sebi postavila neke druge prioritete u energetici, što je hrvatski investicijski rejting u Dohi spustilo gotovo na ništicu, znatno prije nego što su hrvatski kreditni rejting tri američke agencije spustile na samo prag iznad »otpadnog«. 

Stoga je na predsjedniku Josipoviću bilo da domaćine u Dohi uvjeri kako sada ima posla s prvorazrednim partnerima iz europske Hrvatske, a na potpredsjedniku Vlade, Čačiću, da ih do tehničkih pojedinosti uputi u najpripremljenije investicijske projekte u Hrvatskoj i u konkurentske posebnosti vodećih kompanija iz Hrvatske, koje su zainteresirane za velike i dugoročne poslove u Kataru, od Crosca, Plinacra, Podravke, Đure Đakovića, Tehnike, IGH, Končara i Metal Producta do Eurocablea.

Glavni je cilj i interes gospodarskog dijela delegacije bio predstaviti projekte u energetici, posebno projekt izgradnje LNG terminala, koji je u visokoj fazi pripreme i za koji je Katar i dalje zainteresiran. Predsjednik Josipović je u ponedjeljak, u Dohi, nakon razgovora s katarskim emirom Hamadom al-Tanijem, ocijenio da postoje »vrlo dobri« izgledi za suradnju Hrvatske i Katara na izgradnji LNG terminala na Krku, nakon što su »u zadnjih desetak godina bili zamrli«.

Katar je, međutim, prema većini ekonomskih običaja i pokazatelja posve suprotan Hrvatskoj. Iako je brojem stanovnika upola manji od Hrvatske, Katar ostvaruje tri puta veći BDP i osam puta viši BDP po stanovniku od Hrvatske, budući da posjeduje zalihe nafte od 25 milijardi barela (za crpljenje kroz idućih pola stoljeća) i treće rezerve prirodnog plina na svijetu (poslije Rusije i Saudijske Arabije).

Ono što je u zadnjih 15 godina za Hrvatsku bila rasprodaja državne imovine strancima i enormno zaduživanje u svijetu, to su Kataru nafta i plin, koji mu stvaraju polovinu BDP-a, čine 85 posto izvoza (uglavnom u Indiju, Kinu, Južnu Koreju i Japan) i osiguravaju 70 posto državnih prihoda.

Za razliku od Hrvatske, koja ostvaruje kronični manjak u vanjskoj trgovini i kronični manjak u državnom proračunu, Katar će i ove godine ostvariti vanjskotrgovinski višak od oko 60 milijardi eura, te budžetski višak u visini od osam posto BDP-a.

Dok u Hrvatskoj svakog radnog dana od 500 do 800 ljudi ostaje bez stalnog posla, Katar je i dalje zemlja pune zaposlenosti, velikog doseljavanja i više desetaka tisuća stranih radnika. Za razliku od većine zemalja sjeverne Afrike i Srednjeg istoka, Katar živi u miru, slobodan od vanjskih oružanih agresija i od »arapskog proljeća«, koje je od Libije i Egipta do Jemena i Sirije, u kombinaciji s američkom ratnom logistikom, dodatno unazadilo sva ta gospodarstva i njihove ionako labave financije.